„Svećenik ne može biti podvojena osoba: službeno jedno, privatno drugo. U njemu se život i služba moraju srasti i biti jedno. Svećenik po zvanju nosi u duši dramu Crkve i dramu ljudi. Jer njegova je osoba označena neizbrisivim biljegom Isusa koji ga je polaganjem ruku uveo u svoje svećeništvo kojemu je oltar na križu. Stoga je razumljivo kako je pitanje svećenika silno ozbiljno“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi mise posvete ulja koju je na Veliki četvrtak 17. travnja predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Stotinu svećenika suslavitelja tom je prigodom obnovilo svoje svećeničko obećanje. Svećenik prihvaća zvanje i svoj životni put iz uvjerenja da ga Bog zove, on nastupa u Božje ime.
„Svećenik ne naviješta svoju vjeru i svoja moralna načela, nego vjeru Crkve i njena moralna načela! Svećenici su graditelji Crkve u ime Krista i slavitelji euharistije koja je rođena u dvorani Posljednje večere! Vjernici s pravom polažu u njih svoja očekivanja i primaju ih očima vjere. I očekuju iz njihovih usta Božju riječ i Božju istinu, a u njihovu ophođenju i ponašanju ljubav i život primjeren njihovom pozivu“ poručio je mons. Puljić, istaknuvši da u borbi između dobra i zla svećenik mora biti čuvar ljudi, kako ne bi postali žrtvom podmuklih zavodnika koji pletu lukave mreže da čovjeka zarobe i obore.
„Svećenik je čovjek vjere i kao takav čuvar svoje braće. Zbog toga se svećeničko zvanje mjeri drugačijim kriterijima. Kad ljudi prosuđuju druga zvanja, gledaju koliko je netko stručan, kako ispunjava poslovne obveze i koliko pridonosi društvu. Kakav je njegov moralni život, to ih manje zanima. Tako se ne prosuđuje svećeničko zvanje. Jer, u svećenički poziv i život ulaze Bog, Crkva i ljudi sa svojim vječnim određenjem“ rekao je nadbiskup, istaknuvši: druge profesije i pozive čovjek može dobro vršiti ako i nema vjere, a u svećeničkom zvanju vjera je temelj.
Poslanje svećenika ima svoje opravdanje i smisao samo iz vjere i po vjeri. Nositelj svećeničkog zvanja može biti samo čovjek vjere. „Narod Božji s pravom gleda i prihvaća svećenika očima vjere, jer on je uključen u Božji plan i u Božje djelo. On vrši svećeništvo samog Isusa Krista, Velikog i Vječnog svećenika! Njegovo odabranje i poslanje jamči Crkva koja ga po biskupu prima, zaređuje i šalje. Zvanje je troplet u kojem je umrežena Božja, moja i crkvena volja. Bog me zove, ja hoću i Crkva me preko mog poglavara prima. Svećenik ne postaje svećenikom bez Božje milosti i poglavarove naklonosti. Kao svećenik može plodno djelovati samo u zajedništvu s biskupom“ poručio je mons. Puljić.
Život i dužnosti svećenika nisu lagani, istaknuo je. Zato Božji narod mora biti jako zainteresiran za svećenike. „Mora ih pratiti svojom brigom, pomagati molitvom, razumijevati ih i prihvaćati očima vjere. Dok je vijeka i svijeta svećenik će biti najviše ljubljen i najviše osporavan među ljudima. Misterij njegovog poziva bit će trajno svjedočanstvo i znak nevidljivog kraljevstva. Svećenicima je dosuđeno do svoje smrti biti znak protivljenja: “Svjetlo za sinove svjetla i tama za sinove tame”, govorio je naš dragi Sluga Božji, kardinal Franjo Kuharić“ podsjetio je mons. Puljić.
Istaknuvši nezasluženost svećeničkog poziva, poželio je da laici shvate zašto Crkva smatra da je svećeništvo pitanje njenog života, ‘biti ili ne biti’. „Neka sveti dan ustanovljenja euharistije i Svetog reda probudi u svima svijest odgovornosti i pozitivnog odnosa prema daru svećeničkog zvanja. Ono se ne može promatrati samo mjerilima ovoga svijeta“ rekao je nadbiskup, podsjetivši na riječi nekadašnjeg pariškog nadbiskupa, kardinala Suharda: ‘To je vječni paradoks! Nema ništa tako slabo kao svećenik. Ništa nema tako maleno, ali prezreno i napadano u povijesti kao što je svećeništvo. Svećenikova je snaga u tome što je razoružan, a sve ‘može u onom koji ga jača’ (Fil 4,13). Ljudi vjere kleknu pred njim na koljena kad traže Božje milosrđe’. „Dobro su to znali oni koji su tijekom vremena htjeli pomesti Crkvu Božju s lica zemlje! Dobro to znaju i današnji podmukli neprijatelji Kraljevstva nebeskog. Božjim promislom nama je dodijeljena odgovorna i sveta zadaća sabirati, miriti, upućivati i odgajati vjerničku zajednicu“ rekao je nadbiskup, potaknuvši na zahvalu Bogu za dar svećeništva.
Pozvao je vjernike da mole za svećenike. „Neka vam budu dragi! Pomažite im da u radu i apostolatu ne klonu! Omogućite im svojom pažnjom više radosti u žrtvi prema Bogu i ljudima! Crkva ne može živjeti bez njih! Kakvi su svećenici, takva će biti i Crkva! Hrvatski narod i njegova povijest duguje mnogo svojim svećenicima! Oni su nam danas jako potrebni. Neprocjenjiva je njihova prisutnost u župama! Svećenici su dragi Isusu Kristu kao zjenica oka! Čuvajmo ih svojom ljubavlju i dobrotom“ potaknuo je nadbiskup Puljić, zamolivši Krista s Posljednje Večere i Kalvarije da svećenike posveti otajstvom Velikog četvrtka: „Rasvijetli, upravljaj i jačaj svećenike, kako bi mogli u tvojoj ljubavi odgajati one koje si im povjerio, kako bi doista bili svjetlo za sinove svjetla“.
Ines Grbić
