Dvadeseta godišnjica od pogibije domovinskog heroja Damira Tomljanovića Gavrana, stožernog brigadira HV-a, zapovjednika velebitskog bojišta i pripadnika Prve brigade Tigrova, bila je razlogom da se ovogodišnji Križni put mladih zadarske nadbiskupije u subotu 29. ožujka održi na obroncima Velebita.
Šest stotina mladih u pratnji svećenika, predvođenih nadbiskupijskim povjerenikom za mlade don Zdenkom Dundovićem, pridružili su se hrvatski branitelji, među kojima najviše članovi udruge ‘Damir Tomljanović Gavran’ Zadar, koja je s Dundovićem i bila organizator tog korizmenog susreta.
Tijekom 22 km dugog pravca molili su za duše poginulih branitelja, a zbog zaborava i obezvrjeđivanja podnesene patnje, molilo se i za dobro domovine, pravedno upravljanje, nasljedovanje vrednota koje su životom pokazali branitelji, istinsko vrednovanje žrtve i ostvarene slobode po krvi mučenika.
Polazište je bilo podno Tulovih greda, kod crkve sv. Frane na Podpragu, koju je 1932. g. dao izgraditi austrijski car Franjo I., u spomen na tada novouređenu cestu koja je spajala sjevernu i južnu Hrvatsku preko Velebita. Pokraj te crkve vidljivi su ostaci nekadašnjeg hospicija franjevačke Male braće koji je bio na usluzi putnicima, hodočasnicima i na pomoć podvelebitskim župama. Zaključno odredište je bila crkva sv. Roka u mjestu sv. Rok, izgrađena 1763. g. na mjestu nekadašnje srednjovjekovne crkve. U Domovinskom ratu je bila uništena, a obnovljenu ju je 1999. g. blagoslovio gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
Tijekom Križnog puta u trajanju od 9,00 do 18,00 sati, a polazak prema Velebitu je bio već u 7,00 sati iz raznih dijelova Nadbiskupije, sudionici su se zaustavljali kod mnogih spomen-obilježja s križem i pločom, cvijećem i svijećama, gdje su zapisana imena i datum pogibije branitelja doslovno iz svih krajeva Hrvatske.
„Nemoj me nikad zanijekati, brate, niti se stidjeti ove svete stijene, ja sam umro za Hrvatsku i za te, ti živi Hrvatsku i mene’ samostalna satnija Ban Josip Jelačić. Zagorska bojna, 1991-1992“ piše na jednoj spomen-ploči gdje su branitelji, nakon molitve, svjedočili mladima o hrabrosti svojih suboraca koji su u naponu životne snage nesebično položili život na oltar domovine.
Mladi naraštaj ne zna puno o tim zbivanjima. Branitelji su im pokazali i tumačili gdje su se odvijale teške borbe po polarno hladnim zimama i zahtjevnom planinskom terenu, kojima je strateški obranjena cijela domovina. „Želimo senzibilizirati mlade za žrtvu branitelja, da naša mladež korača zajedno s braniteljima koji su stali na branik Hrvatske, i iz njihovih usta čuje detalje o obrani Velebita, simbolu obrane cijele domovine. Trebamo odati dužnu počast mladićima o čijoj žrtvi svjedoče spomen-ploče položene na ponosni velebitski kamen. Htjeli smo da mladi dožive prostor na kojem su se odvijala ratna zbivanja i da čuju svjedočanstva branitelja koji su tu ratovali. Da vide životnu priču koja nam je omogućila da se susretnemo, molimo i živimo“ rekao je Dundović.
Treća postaja je bila kod kapelice bl. Alojzija Stepinca, ispod kote 856 na Velebitu, izgrađene i blagoslovljene u travnju 1999. g. u zahvalnosti Bogu za dar slobode, kao i u sjećanje na Gavrana i ostale poginule branitelje.
Damir Tomljanović Gavran je rođen 18. travnja 1968. g. u Krivom Putu pokraj Senja. Poginuo je od snajperskog metka 17. veljače 1994. g. na velebitskim Tulovim gredama. Sudjelovao je u borbama na svim ratištima u Hrvatskoj. Izuzetnu i herojsku nesebičnost pokazao je u svim akcijama, izlažući se uvijek prvi, hodeći ispred svojih vojnika.
„Gavran je ostavio veliki pečat na sve koji su ga upoznali, svojim poštenjem, znanjem, hrabrošću i odlučnošću. S ponosom opet šetamo našim krajevima, u želji da mladima ostavimo u sjećanje povijesni čin i povijesnu stranicu našeg Velebita. Gavran je posjedovao silnu energiju uz koju je svaki strah nestajao i smisao za humor kojim bi nas nasmijao i kad je bilo najteže“ rekao je Željko Turić, tajnik udruge ‘Gavran’ koja je u poraću aktivna u organizaciji i podršci niza plemenitih akcija u pomoći bližnjemu, za dobro šire društvene zajednice na zadarskom području, pomažući odgoj mladih i brigu za ljude u potrebi.
U pratnji hrvatskih i domovinskih barjaka, mladi su izrazili veliko zadovoljstvo i ispunjenost sudjelujući u tom tjelesno zahtjevnom planinskom molitvenom hodu, kada su uz razmatranje Kristove muke i križnog puta razumijevali bît križa i križnog puta najhrabrijih sinova hrvatskog naroda u prošlosti, čiji su darovani životu zalog slobode za hrvatsku budućnost.
Ines Grbić
