Knjiga ‘Bogorodica – zaštitnica u Hrvata; teološki i povijesno-umjetnički pristup’ predstavili su u srijedu 26. ožujka u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru njeni autori, prof. dr. Juraj Batelja i Petra Batelja, magistra povijesti umjetnosti. Bogorodica zaštitnica je poseban ikonografski tip Majke Božje. To je specifičan tip u umjetnosti, prikaz Majke Božje koja širi plašt pod kojim se nalaze vjernici. Ta je tema vrlo poznata u europskoj umjetnosti, no u hrvatskoj umjetnosti se ne spominje, kao što se ni takvi hrvatski primjeri ne spominju u kontekstu europske kulture. U Hrvatskoj ne postoji nijedan cjeloviti takav pregled, a važan je za povjesničare umjetnosti i sve vjernike. Hrvatska je oduvijek bila važan dio europske kulture i čuvala je kršćanske korijene, te je Batelja primjerima pokazala lokalitete u Hrvatskoj gdje su sačuvani prikazi Bogorodice zaštitnice. Najviše tih crkava je u sjevernoj Hrvatskoj, okolici Zagreba. Na Trškom vrhu na samo jednoj crkvi Majke Božje Jeruzalemske su četiri primjera Bogorodice zaštitnice. U Istri je deset primjera, u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku po pet primjera, u Pagu dva. Autori su naveli mjesta u kojima su crkve zadržale titular Bogorodice zaštitnice, odnosno Gospe od milosrđa, kako je narod često zove. Naziva se i Gospa od milosti, Gospa od utjehe, Gospa od utišenja, osobito u Lici i Gorskom kotaru (Ogulin, Josipdol, Delnice – Marija trost, pod njemačkim utjecajem). Taj titular (i sinjska i trsatska su Gospa od milosti) govori da je u Hrvatskoj nekada bilo puno više primjera Bogorodice zaštitnice.
U knjizi pisanoj na hrvatskom i engleskom jeziku u prvom dijelu opisan je teološki aspekt pobožnosti Bogorodice, izraz službeno prihvaćen kao važeći za cijelu Crkvu na Efeškom saboru 431. g., u raspravama oko Kristove naravi. Taj naziv kazuje da je Marija rodila ne samo čovjeka Isusa, nego i pravoga Boga. Objašnjavaju se počeci likovnog spominjanja i štovanja Bogorodice zaštitnice u Europi i Hrvatskoj. U drugom dijelu, povijesno-umjetničkom pristupu temi, katalog je s reprodukcijama i opisima 52 pojedinačna primjera kronološki poredana u tri kategorije, ovisno o mediju u kojem su sačuvani. Prvi dio su primjeri iz slikarstva, drugi iz kiparstva, a treći dio primjeri iz umjetničkog obrta. Batelja je istaknula kako na tim prikazima Gospa uvijek stoji, rijetko sjedi, veličinom je znatno dominantnija u odnosu na vjernike; uvijek je pogleda prema naprijed, nekad u poluprofilu te širi plašt ispod kojeg se nalaze vjernici. Bitna je povezanost između Bogorodice zaštitnice i bratovština. One su imale sredstva koja su ulagali u narudžbu umjetničkih djela, djelovali su karitativno i pobožnije od uobičajenog, pa su često prikazivani pod plaštem Bogorodice. Najmonumentalniji prikaz u ta 52 primjera je zadarska pala, Molitva Loretskoj Bogorodici, iz 15. st., Lazara Bastianija, gdje mnoštvo likova pokazuje da je Bogorodica zaštitnica svih kršćana i svih vjernika. „Istraživanje je pokazalo da radovi poznatih i nepoznatih radionica kvalitetom izvedbe ne odstupaju od srodnih djela europske umjetnosti, no izostavljani su ili nedovoljno valorizirani. Primjeri su nastali u raznim likovnim medijima od 14. do 20. st. i vjeran su pokazatelj snažne vjere i tradicije katoličanstva u Hrvatskoj“ istaknula je Batelja.
Poticaj za nastanak knjige mons. Batelja je dobio istražujući u arhivima o Stepincu. U knjigama koje govore o Majci Božjoj naišao je na francuskog autora u čijoj su enciklopediji bili prikazi Gospe od milosrđa iz gotovo svih europskih zemalja, a u tom značajnom korpusu kršćanske baštine nije bilo nijednog takvog prikaza iz Hrvatske. Stoga je mons. Batelja istražio mnoge crkve diljem Hrvatske čega je rezultat knjiga koja u toj ikonografiji prikazuje istančani Marijin osmijeh, vedrinu. Uglavnom su ostale freske u Hrvatskom zagorju, u Zagrebu su uglavnom muzejski primjerci, jedna je u Gračanima na oltaru, ostale u Istri. U Požegi samo u crkvi sv. Lovre su ostale dvije freske Bogorodice zaštitnice. Negdje je ostao samo titular, npr. Gospa od milosti u Aljmašu ili Gospa zaštitnica u Voćinu, ali nemaju taj ikonografski prikaz. „Plašt je znak osobite zaštite Majke Božje. Kad je u grčkom i židovskom narodu netko stavio dijete pod svoj plašt, izveo je jaki čin kojim se to dijete prozvalo njegovim. U srednjem vijeku optuženik ili izbjeglica dobili bi pravo na azil ako bi ga pod zaštitu svoga plašta stavio biskup ili svjetovni vladar. Sv. Franjo je dobio zaštitu kad ga je biskup zaogrnuo plaštem“ rekao je mons. Batelja. Značajan prikaz Bogorodice zaštitnice je na portalima marijanskih crkava i kapela, a iz tih primjera se iščitava i povijest u odnosu na vladare i biskupe. Osobiti štovatelji Bogorodice u početku su bili redovnici, u 13. st. osobito su zaslužni cistericiti što je taj vid pobožnosti zaživio u Crkvi, a prate ga marijanske antifone ‘Pod tvoju se obranu utječemo’ i ‘Zdravo Kraljice’.
Ines Grbić