‘Dies academicus’ Zadarskog Sveučilišta
1. U središtu naše pozornosti danas su dva događaja kojih se spominjemo, a oba su vezana uz 25. ožujka. Jedan se zbio prije 2015, a drugi prije dvanaest godina; jedan je nadpovijesni, a drugi povijesni. Ovaj posljednji (povijesni) odnosi se na ovo Sveučilište koje slavi svoj ‘Dies academicus’, a obilježen je s dva godišta, utisnuta u njegovom žigu. Ta dva datuma upućuju na utemeljenje ove visokoškolske ustanove, davne 1396., te na obnovu Sveučilišta 2002. Duga tradicija preko šest stoljeća sveučilišnog rada svrstava Zadar u red najstarijih sveučilišnih gradova Europe. A to budi ponos i odgovornost, kako pred sadašnjošću, tako i pred budućnošću. Zbog toga odmah na početku upućujem ovom prigodom čestitke Rektoru, prorektorima i profesorima, studentima i djelatnicima ove važne institucije u Gradu. Uz dobre želje upućujem i žarku molitvu Mariji-Nuncijati, koju danas liturgijski slavimo neka Sveučilište bude i ostane osjetljivim čuvarom istine i slobodnim prostorom trajnog traganja za njom.
Blagdan Blagovijesti iliti Marije-Nuncijate, kako se u puku često veli, podsjeća nas na onaj susret Marije i anđela Gabrijela. Toga dana, naime, na zemlju se nebo spustilo, a Bog zakoračio u ovaj svemir. Zbog toga i velimo kako je to nadpovijesni događaj kojega neki uspoređuju s danom stvaranja. U oba slučaja čula se riječ ‘fiat – neka bude’ (Post 1,3s; Lk l,38). Prvi put je tu riječ izgovorio Bog kad je stvarao svijet: Neka bude svjetlost i svjetlila na svodu, a živa bića na zemlji i pod zemljom. Drugi put je tu riječ izgovorila Marija nakon pozdrava i upita anđela Gabrijela. Tada je Bog čovjekom postao, pa je Isusovim dolaskom započelo razdoblje povijesti, obilježeno “novim i vječnim savezom”. Zato je Blagovijest ne samo Marijin dan, nego kristološki blagdan koji u središte otajstva donosi Krista i njegovo Utjelovljenje.
2. Htio bih u ovoj prigodi svratiti našu pozornost na dva glagola iz Lukinog izvješća koji se odnose na Mariju. Luka veli kako nakon anđelovih riječi, ‘Zdravo Marijo, milosti puna’, Marija je zastala i zamislila se kad ih je čula (Lk 1,29). I umjetniku je to upalo u oči pa je na jednom mozaiku u Eufrazijevoj bazilici u Poreču (iz 6. st.) predstavio Mariju kako drži prst na čelu dok je anđeo pozdravlja. No, Marija nije samo stala razmišljati, već se ustala i počela pitati: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1,34). Usudio bih se u prigodi dana Sveučilišta reći kako Marija ovim svojim stavom pokazuje prave kvalitete izvrsnog studenta: Ona razmišlja i pita. Pa tko joj ne bi dao upisnicu na bilo koji fakultet ove visokoškolske ustanove. Dođi, Marijo, i priključi se zadarskom zboru studenata koji se također trude razmišljati i pitati. Dođi, pokaži im put i pomozi im u tom časnom poslu traganja za istinom. Dođi i ponudi im svoga sina Isusa koji je pravi Put, Istina i Život.
I dok Marija razmišlja i pita, evanđelist Luka donosi anđelovu poruku punu ohrabrenja i perspektive pa veli, ‘ne boj se, Marijo’. Marija je očito protrnula pred anđeoskom pojavom. Zbunila se, pa stala gledati, razmišljati i pitati. Anđeo je sa svoje strane hrabri i sokoli, te unosi ozračje vedrine i optimizma. I upućuje riječi ohrabrenja: Ne boj se! U tim riječima čuje se jeka Jahvinih poticaja kroz povijest spasenja: Od Abrahama (Post 15,1), Izaka (Post 26,34), Izaije (35,4) i Jeremije kojima je Bog hrabrio svoj narod: ‘Ne boj se i ne dršci, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao; ti si moj (Jer 1,17). Ne boj se, Marijo! Lijepo je kad ove riječi poticaja i ohrabrenja nađu mjesto u programima odgojno-obrazovnih ustanova. Lijepo je ako odgojitelji, roditelji i učitelji u njima otkriju nadahnuće u svom odgojnom poslu i zadatku. Blago djeci, učenicima i studentima kad kod svojih učitelja, roditelja i profesora, uz brigu prijenosa i provjere znanja, osjete i očinsku skrb kojom ih potiču neka se ne umaraju tražiti istinu, pitati i razmišljati o njoj.
3. ‘Čujte dome Davidov. Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel’ (Iz 7, 12), Bog s nama. Tako piše prorok Izaija u današnjem prvom čitanju. Veliko je to otajstvo pred kojim danas prigibamo svoja koljena. I sretni smo što se Bog među nama udomio. Radujemo se ovoj svetkovini, jer, na današnji dan svijet je postao Božjim prebivalištem. A on Stvoritelj neba i zemlje dobio matični broj i postao stanovnik i suputnik ljudi; naš susjed, učitelj, prijatelj i brat koji nam pomaže u našem traganju za istinom; kako u obitelji i školi, tako i na sveučilištu. Budući da je čovjek biće koje traga za istinom, temelj i izvor svakog sveučilišta jest žudnja za spoznajom. A istinski smisao i zadaća sveučilišta je biti čuvarom osjetljivosti za istinom. I ne dopustiti da se čovjek odvrati od traganja za njom. Traženje pak istine ne čini se na ‘izoliran način’. Sama riječ ‘sve-učilište’ to objašnjava.
Crkva se ne umara već dvije tisuće godina pokazivati metodu i put toga traženja. I smatra svojom važnom zadaćom držati budnom svaku osjetljivost za istinom. Upravo onako kako je veliki kršćanski pisac Augustin govorio i pisao: ‘Ti si me Gospodine, zvao i probio moju gluhoću. Sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću. Prosuo si miomiris i ja sam ga upio pa uzdišem za tobom; gladujem i žeđam za istinom; gorim za mirom tvojim’. Neka i ovaj liturgijski čin u kapeli svetoga Dimitrija uz Dan Sveučilišta bude zalog miomirisa koji će se širiti sveučilišnim dvoranama ove mlade, ali i starodrevne odgojno-obrazovne institucije grada Zadra. On neka bude poticaj svim njegovim djelatnicima u traganju za istinom, mirom i dobrotom. I dok obilježavamo Dies academicus na svetkovinu ‘Gospe Nuncijate’, osjećamo kako nam je Marija osobito blizu; kako po načinu razmišljanja i pitanja, tako i po izazovu pred novostima života. Stoga, njoj koja je na današnji dan izgovorila svoj ‘neka mi bude’, zahvalni kličemo: Raduj se Majko Jaganjca i Pastira. Raduj se dragocjena kruno vjernih hrvatskih vladara, časni ponose bogobojaznih znanstvenika, i nepokolebiva utvrdo Crkve. ‘Gospo od Navještenja’ i ‘kraljice Jadrana’, moli za nas! Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 25. ožujka 2014.