Mješoviti župni zbor sv. Cecilije i bratovština ‘Presvetog oltarskog sakramenta’ župe Marijina uznesenja iz Jelse na Hvaru u subotu 15. ožujka u katedrali sv. Stošije u Zadru izveli su korizmeni program iz poznate hvarske procesije ‘Za križen’ čiji su dio uprizorili i procesijom od crkve Gospe od Zdravlja do katedrale. U jednosatnom scenskom programu kojeg inače izvode po hrvatskim crkvama, izveli su dvadesetak napjeva, uz čitanja, poslanice, od kojih svaki ima svoj napjev. Specifičan trenutak bio je Trk križonoše, na ulazu u katedralu. „To je posebnost Jelse, među šest župa. Na Veliki petak ujutro, kad Križ dođe u Jelsu, svećenik na pjaci u Jelsi dočeka Križ. Križonoša zadnjih dvadeset metara trči ususret župniku, to su zadnji atomi snage. Svi se tada naježe, tada svi plaču, križonoša padne svećeniku i Križu u zagrljaj“ rekao je Slavko Reljić, zborovođa jelšanskog zbora. Na kraju cijelog programa u katedrali, izvođači i puk sa svijećama su išli u procesiji do crkve sv. Marije.
Događaj procesije koja je 2009. g. uvrštena na svjetsku listu UNESCO-a kao vrijedna autentična nematerijalna baština prerasla je otočke okvire i nije hvarska pobožnost samo u Velikom tjednu. Postala je kulturni, scenski prizor koji putuje Hrvatskom, a zadnjih deset godina, u organizaciji župnika Jelse mons. Stanka Jerčića i prof. dr. Miljenka Kapovića, jelšanski zbor i bratovština obilaze hrvatske katedrale. Nakon Zagreba, Đakova, Dubrovnika, prošle godine Vukovara, ove godine Zadar, a u četvrtak i petak 13. i 14. ožujka pohodili su i Škabrnju u želji da se poklone njenim žrtvama te Pakoštane gdje je u procesiji sudjelovao i general Ante Gotovina. Zadnjih pet godina obilaze mjesta pogođena ratom. „Ponosni smo jer predstavljamo baštinu naših djedova, očeva i prenosimo je na mlađe. Naš cilj je promicati hvarsku, odnosno hrvatsku kulturu i s njom se ponositi“ rekao je Reljić, istaknuvši da projekt ‘Za križen’ okuplja puno ljudi.
„Djeca od vrtićke dobi vezana su za te običaje. Najmlađi pjevač Antun Ostojić je u 4. razredu OŠ, pjeva Gospin plač. On i tata Toni naizmjenično pjevaju. Čim djeca postanu svjesna sebe, rastu i žive s tim“ kaže Reljić. U mješovitom zboru u procesiji glavnu ulogu imaju muškarci. „Žene su u pozadini, u pripravi svega, ali u skrovitosti. Bez njih ne može ništa biti. Križonoša je muškarac, a njegova pratnja su feralisti, kojih je jako puno u Jelsi. Ostali u procesiji pjevaju korizmene napjeve. Procesija je kružnog toka, kreće iz šest mjesta koja su u središnjem dijelu otoka Hvara: Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska. Svi kreću u isti sat, u 22,00 sata, na Veliki četvrtak, u smjeru kazaljke na satu. Posebnost procesije je da kreće iz svih šest mjesta u isto vrijeme, a putem se nigdje ne sretnu. Kad bi bila samo jedna procesija, to više ne bi bilo to. To je neprekinuti niz molitve i pobožnosti s križem“ kaže Reljić.
Jelsa je najveća hvarska župa, s 1800 stanovnika, ostale imaju od 300 do 500 ljudi. Bratovština u Jelsi ima sedamdeset članova. „Imamo i jako dobar zbor pjevača, pučki njeguje profesionalno-amatersko pjevanje. U procesiji pjevači kantaduri pjevaju tzv. štrofe. One su nerazumljive, pjevaju se nazalno, jako su arhaične. Npr. stih: ‘Nud mislimo svi mi danas, ki na križu umri za nas’. To pjevaju dvojica pjevača, a trojica im odgovaraju“ kaže Reljić. Na koncertu zbor su okružili feralisti, a križonoša je u središtu. Pjevali su Puče moj, Bijela tunika, Travanjska noć, U noći Velog četvortka… „Izvodimo isključivo jelšanske napjeve, koji su se usmenom predajom prenosili s koljena na koljeno. Čuju se samo u Jelsi, u tome je posebnost procesije i tih napjeva. Članovi bratovštine su u tunikama sive boje, a zbora u modificiranoj narodnoj hvarskoj nošnji; muškarci su u modrim odijelima“ kaže Reljić.
Procesija “Za križen” na otoku Hvaru održava se pet stoljeća, s Velikog četvrtka na Veliki petak. Nakon mise, iz svake od šest crkava vjernici kreću na put od dvadeset i dva kilometara. Procesiju predvodi križonoša. Bogatstvo pasionske baštine na Hvaru izgradile su povijesne okolnosti: Krvarenje sv. Križića u gradu Hvaru i Krvarenje sv. Križa u mjestu Vrboska. U nedjelju 9. ožujka, u nazočnosti tri tisuće ljudi, proslavili su 400 godina kako je Sveti Križ proplakao u Vrbovskoj (1614-2014). „Svećenici kažu da bi danas Sveti Križ trebao više plakati nego onda. U tom Križu postoji pamuk kojim je prije 400 godina obrisana krv s Kristovog lica. To se daje na štovanje, u prvi petak marački“ kaže Reljić. Ponosni su što Hrvatskoj mogu pokazati pobožnost tog najsvetijeg drva života. Hvar se na UNESCO-voj listi nematerijalne baštine diči i zaštitom hvarske čipke benediktinki te kripne delicije od meda i šećera – paprenjak starogrojski (iz Starog Grada na Hvaru) koji se radi u obliku križa, srca, ptice. Hvarane s procesijom čekaju i odlasci u Frankfurt, New York i drugdje.
Križ nositi i biti u pratnji ne može svatko, nego samo član bratovštine koji ima sve sakramente. Križonoša hoda bos, a za procesiju sam bira dva pomoćnika koji ga prate, nosače velikih voštanih svijeća-kandalira, kantadure-pjevače i batistradu-predvodnika. Biti križonoša velika je čast, na koju se čeka na popisu i do dvadeset godina. Predbilježbe za križonošu Jelšani imaju do 2044. g.
Poruka i blagoslov tog pobožnog hoda je da čovjek za križem treba hodati, jer tko ide za križem dolazi do uskrsnuća, kao i prepoznavanje da se pravo blago nalazi u Isusu Kristu, a po tom spoznanju postaje se i blagoslov bližnjima.
Ines Grbić
Foto: www.dalmacijanews.com