I. Proslov
a. Kad je predsjednik Tuđman imao godišnji susret u Saboru, svoj je intervent oslovio: ‘Stanje nacije’. Njegov nasljednik Mesić odustao je od toga, pa uveo ‘kavu s Predsjednikom’. Neću govoriti o ‘stanju nacije’ iako ću neke stvari spomenuti. A i kava je s fritulama pripremljena.
b. Kad sam neki dan imao predavanje o Ivanu Pavlu II. rekao sam kako se on našao u sudaru s četiri opake ideologije: – s pozitivizmom koji temelji sve na znanju; s liberalizmom koji temelji sve na imanju; s marksizmom koji temelji sve na moći države, partije i politike; te s gender ideologijom koja niječe ljudsku narav koju čovjek rođenjem dobiva. To su zapravo ‘suvremene hereze’ s kojima se suočava kršćanstvo i Crkva i danas. Kakve su posljedice ove posljednje ideologije pokazuje članak Slavena Letice (HTjednik, 12. XII. 2013., str. 23-28) pod naslovom ‘Moralno i medijsko ludilo’. Zbog toga je papa Benedikt XVI. prije godinu dana (21. XII. 2012.) u predbožićnom susretu s kardinalima citirao francuskog Velikog rabina G. Bernheima koji je napisao kako ta ideologija ‘vrši atentat na oblike obitelji koju čine otac, majka, djeca’. U igri nije samo obitelj, nego i čovjek. Ta nova filozofija seksualnosti niječe narav koju čovjek rođenjem dobiva. Više ne vrijedi Biblija koja veli da je Bog stvorio čovjeka, kao muško i žensko. (Post 1, 27). Ako nema te dvojnosti, muškarca i žene, kao djelo Boga Stvoritelja, onda više nema ni obitelji, veli Papa.
c. Koristim prigodu zahvaliti Katehetskom uredu na čelu s pročelnikom don Gašparom i tajnicom s. Viktorijom što vode brigu o školskom vjeronauku u našoj Nadbiskupiji: Raspored vjeroučitelja, njihovo trajno usavršavanje, stručno-pedagoški nadzor nastave vjeronauka, vjeronaučna olimpijada, natjecanje iz vjeronauka u srednjoj školi, te godišnja duhovna obnova za vjeroučitelje laike. Posebice pak ovo je prigoda zahvaliti vama, poštovane ravnateljice i ravnatelji na prijemu, ljudskoj i stručnoj pomoći koju pružate vjeroučiteljima, te pohvaliti vaše nastojanje da se olakšava rad i zadaća školskog vjeronauka. Dosadašnja suradnja dobar je pokazatelj zajedničkih odgojnih i obrazovnih ciljeva, te jamac rasta i dozrijevanja učenika u općoj humanosti i izgradnji duhovno-vjerničkoga identiteta.
II. Otajstvom Božića povezani su nebo i zemlja
1. Budući da smo se okupili u vremenu pred Božićom, htio bih s vama malo razmišljati o velikoj tajni Božjeg utjelovljenja. Kad god se, naime, nađemo pred jaslicama razmišljamo o čudesnom otajstvu Božjeg rođenja. Očima vjere promatramo u malom dijetetu Bogo-čovjeka kako leži na slami. Doista, nedokučivo otajstvo i tajna Božjeg promisla. Zbog toga svečano božićno predslovlje i veli da je po tajni utjelovljene Riječi očima naše duše sinulo novo svjetlo. I dok u božićnom Djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima. Otajstvo Božića najbolje povezuje nebo i zemlju, Boga i čovjeka. Jer, Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan. Evanđelja nam gledom na Isusovo rođenje opisuje tri skupine ljudi koji pred tim otajstvom različito reagiraju: To su kraljevi (mudraci) s istoka, kralj Herod i židovski svećenici pismoznanci. Pogledajmo kratko njihovo ponašanje:
a. Heroda je vrlo zatečen pa saziva vijeće stručnjaka i učenjaka. Nije mu stalo do istine, nego do prijevare. I spreman je učiniti sve samo da mu taj ‘novorođeni kralj ne pomuti račune’. Najgore je, međutim, što on misli kako time čini dobro narodu. A krvoproliće nevine dječice smatrat će (kao uostalom brojni diktatori kroz povijest) nečim što je njemu kao kralju moralno dopušteno. Ne treba ni spominjati kako ‘Herodova rasa’ nije ni danas nestala.
b. Druga skupina su pismoznanci koji točno znaju gdje će se Mesija roditi, a to i drugima znaju objasniti i pokazati. Ali, oni se ne miču niti trče u Betlehem kako bi se očekivalo. Ostaju u svojim mjestima i u svojim stavovima. Nismo li i mi kao kršćani često poput pismoznanaca. Znamo što znači ići za Isusom. Sposobni smo to i drugima protumačiti. Ali, odlučiti se radikalno kršćanski živjeti nemamo hrabrosti. Držanje pismoznanaca tjera nas na razmišljanje. Zbog toga se Papa Franjo ne umara pozivati kršćane da idu na periferije.
c. I, evo nas do treće skupine, do mudrih kraljeva s istoka. Oni predstavljaju i one koji se bave znanošću, koji istražuju tajne prirode kako bi došli do Boga. A kod dolaska u Jeruzalem jednostavno ispovijedaju: ‘Vidjeli smo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti’ (Mt 2,2). ‘Vidjesmo i dođosmo pokloniti se’ poruka je i pouka ovih ‘šutljivih propovjednika’. Jer, da su kalkulirali kakve sve opasnosti vrebaju na tom putu, oni sigurno nikada Jeruzalama ne bi vidjeli. Vidjeti i krenuti tajna je Božjega nadahnuća. Ona je nosila i praoca Abrahama da se ‘zaputi ne znajući kamo ide’ (Heb 11, 8). Nije znao, ali bio je siguran da ga njegov Jahve ostaviti neće. I kraljevi vođeni ‘zvijezdom na nebu’ stigoše i pokloniše se malenome kralju. Kraljevi ne idu u Betlehem iz znatiželje, nego iz pobožnosti. Poklonstvo i klanjanje najbolji je način koji jedno stvorenje može učiniti svome Stvoritelju.
III. Po djetetu Isusu nebo je obdarilo zemlju i ljude
2. U djetetu Isusu ostvarilo ono što su proroci davno navijestili, a pokoljenja s nestrpljenjem iščekivala. I dočekali radosni dan kad se u Betlehemu rodio, u okrilju Svete Obitelji Josipa i Marije čiji blagdan slavimo pet dana nakon Božića. Svojim rođenjem u obitelji Isus je posvetio svaku ljudsku obitelj. Zbog toga uz ovogodišnji Božić i blagdan Svete Obitelji obraćam se posebice roditeljima, jer to je njihov dan. U ovoj drugoj godini našeg hoda u vjeri, koju smo posebice posvetili obitelji, potičem im neka razmišljaju o Kristu koji se utjelovljenjem “sjedinio sa svakim čovjekom” i sa svakom obitelji. Radio je ljudskim rukama i ljubio ljudskim srcem. A veliki dio života proveo je u u nazaretskoj skrovitoj obitelji, gdje je poslušan roditeljima “rastao, jačao se i napunjao mudrošću i milošću Božjom koja je bila u njemu” (Lk 2, 40). Crkva stoga drži kako je među glavnim zadacima i ciljevima njezinoga pastorala služiti i pomagati obiteljima. Neka i vama, poštovani ravnatelji i ravnateljice, sveta Obitelj iz Nazareta pomogne ostvariti poslanje koje ste prihvatili činom sklapanja ženidbenog saveza, i neka vas prati svojom zaštitom i svojim nebeskim zagovorom.
3. Božiću kao obiteljskom blagdanu ne treba posebne reklame i komentara. Sve je rečeno u samom događaju. Na zemlju je sišla svjetlost velika, a u rođenom djetetu Isusu dogodio se Božji poklon – dar zemlji, svim ljudima, svim vremenima i svim narodima. U malom djetetu na slami Bog je osobno radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa, te ušao u naše obitelji, i u našu osobnu povijest. Njegovo je ime Emanuel, Bog s nama. On je jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke. On se zato rodio i došao na svijet. Stoga i ove godine smijemo se nadati njegovom pohodu. U iščekivanju tog milosnom dolaska pod naš krov, u naše obitelji i naša naselja, od srca mu kličemo i molimo: Dođi, Gospodine Isuse! Jer znamo i vjerujemo: Tvoja su vremena i vjekovi! Vama, poštovane ravnateljice i ravnatelji želim sretan Božić i mirom blagoslovljenu Novu 2014. Godinu.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 16. XII. 2013.