Na znanstvenom skupu o papi Ivanu Pavlu II. u svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru u srijedu 27. studenog zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić izlagao je o temi “Europa u spisima Ivana Pavla II.” Govorio je o Europi s kojom se Wojtila suočio kad je došao na čelo Katoličke crkve – to je Jaltska podjela, podjela Europe na istočni i zapadni blok koja je izbrisala centralnu Europu. Željezna zavjesa Berlinskog zida simbol je razdijeljenosti duha, pameti i srca Europe i njenog korpusa, s dva imperija na rubovima, Rusijom i Amerikom. Prva povreda Jalte zbila se 1978. g. izborom za papu sveopće Crkve građanina Poljske iz istočnog bloka. „To nije bila politika, već djelo Duha Svetoga. Taj izbor je pokazao da Crkva nadilazi sve podjele i ne da se ušančiti ni u kakve kalupe. Od 16. listopada 1978. g. Europa i svijet nisu mogli ostati isti. Toga dana pokopan je duh Jalte. S granice istočnog carstva u centar kršćanstva i Europe stigao je čovjek koji ima osjećaj za povijest, koji vraća povjerenje u ljude i budi nostalgiju za izgubljenim jedinstvom“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši na Wojtilinu misao da je kršćanstvo krstilo Europu, a europske nacije u svojoj različitosti uobličile su kršćansku egzistenciju. Europa je sad premrežena strujama i ideologijama koje ne žele vezu s vjerom. Nadbiskup je istaknuo Wojtilin poziv Europi u Santigao de Composteli, kao sina poljskog naroda koji se smatra europskim po porijeklu, tradiciji, kulturi i životnim odnosima, da se vrati korijenima i autentično živi vrijednosti koje su učinile slavnom prošlost Europe. „Izborom Wojtile za papu Duh Sveti je prekršio propise Jalte o nepovredviosti utjecajne sfere i ograničenog suvereniteta, a Europa ponovno stječe centar svoje moći; ali ne ekonomske, političke ili strateške, nego duhovne koja ističe važnost čovjeka i obitelji“ rekao je mons. Puljić. Istaknuo je da se papa suočio s opakim ideologijama: pozitivizmom koji temelji sve na znanju, liberalizmom koji se temelji na imanju, marksizmom na moći države, partije i politike te genderizmom koji niječe ljudsku narav koju čovjek dobiva rođenjem. „Zahvalni smo mu što se odvažno uhvatio u koštac sa suvremenim ideologijama koje su zavodile čovjeka i stvarale krivu sliku o njegovoj budućnosti. Bio je otac koji skrbi o svojoj djeci, voli ih i štiti. Ali i mudri otac koji savjetuje, opominje i potiče. Ljutio se što je grijeh stekao pravo građanstva, a otpisivanje Boga ušlo u program umovanja. Zato je bio kritičan prema zastranjenjima, odvažan u susretima sa svjetskim moćnicima, apostolski zagrijan za navještaj istine, neustrašiv i nepopustljiv prema svim vrstama lažnih ideologija i zavođenja ljudi“ rekao je mons. Puljić.
U izlaganju „Ivan Pavao II. protiv bezbožnih ideologija i totalitarnih sustava“ dr. Zlatko Begonja je rekao da je papa živio u doba jednog od najdugovječnijih totalitarizama, komunizmu, a preživio je i fašizam i nacionalsocijalizam. Wojtila je spoznao teškoće življenja pod tim ideologijama. To je utjecalo na njegovo oblikovanje nazora na svijet, i u odnosu prema razarajućim posljedicama tih totalitarizama. Verbalnim istupima, podupirući demokratske snage u zatvorenim društvima, izravno je pomagao sklanjanje komunizma. Novi oblik totalitarizma koji napada obitelj da je obezvrijedi i rasloji je liberalni kapitalizam. Svojom apostolskom pobudnicom ‘Obiteljska zajednica’ i od Svete Stolice predloženom Poveljom o pravima obitelji, papa je ukazivao na potrebu očuvanja obitelji kao zajednice osoba na načelima ljubavi. Promičući kulturu života, afirmirao je brak i obitelj, prigovarao na remećenje prirodnog reda. Papa je isticao društvenu ulogu obitelji koja bi trebala imati zavidnu poziciju i u političkom posredovanju. Smatrao je da se obitelji moraju prve založiti da zakoni i ustanove ne vrijeđaju, nego podržavaju obitelj, istaknuo je Begonja. Obiteljska politika treba preobraziti društvo jer bi u protivnom obitelji postale žrtve kulture smrti.
U izlaganju ‘Sukladnost vjere i najnovijih znanstvenih spoznaja’ dr. Vuko Brigljević, koji je kao student susreo papu, istaknuo je da se papa puno angažirao u povezivanju znanosti i vjere. Bio je na CERN-u i pomogao je vidjeti vrijednost toga što su radili, a temeljno je potraga za istinom. „Vjera i razum prihvaćaju nešto što je dano, što čovjek ne stvara. Vjera i razum su stavovi divljenja prema stvarnosti. Ako imate prijatelja koji je umjetnik i stvara izvrsna djela, je li ga vrijeđa ako odete na njegovu izložbu i divite joj se. Kako može biti vrijeđanje Boga proučavati i diviti se ljepoti stvorenog svijeta. U prirodnim znanostima otkrivamo još dublju ljepotu iza velikog broja pojava koje vidimo“ rekao je Brigljević, istaknuvši da se papa nije bojao otvarati pitanja. Hrabrio je da se nastavlja rad u području mudrosti i bude svjestan da ta metoda ne iscrpljuje ono što možemo reći o svijetu. U izlaganju ‘Hrvatski narod u zajednici europskih naroda u mislima Ivana Pavla II.‘ admiral Davor Domazet Lošo rekao je da se europski narodi suočavaju sa sekularizmom. Posljedica toga je kulturna hegemonija militantnog liberalizma. „Sekularizam proskibira domoljublje a državu rastavlja na proste faktore: na čovjeka jedinku kojeg hoće dovesti do toga da više nema uporište ni u obitelji, ni u državi ni u vjeri. Danas vlada dekompozicija čovjeka na sliku Božju“ upozorio je Lošo, istaknuvši kako je usprkos tome što je kršćanstvo temeljni identitet Europe, militantni liberalizam doveo do prekida odnosa s Bogom. Lošo je istaknuo da vlada borba za čovjeka, obitelj, domovinu i vjeru otaca. Podsjetio je na riječ pape Hrvatima da više vjeruju u sebe. „Mi više ne vjerujemo sebi. Svakome ćemo povjerovati, a ne sebi, ono što mi jesmo. Naša zemlja ima snagu i posjeduje sve što je potrebno da bi se suočila s izazovima trenutka. Novi svjetski poredak papa vidi kao suptilniji oblik ropstva od onih u prošlosti. Ne radi se o fizičkom, nego o duhovnom ropstvu da se rastroji čovjek, slika Božja. Ivan Pavao II. je na hrvatski narod gledao kao na narod koji je potrebniji Europi nego Europa njemu“ zaključio je Lošo.
U zaključnoj riječi nadbiskup Puljić je zahvalio svima na doprinosu upoznavanja papine bogate ličnosti koju je Bog u određenom vremenu poslao u vidu određene strategije: „Svjesni i zahvalni Bogu da sudjelujemo u toj Božjoj strategiji, upoznali smo sveca koji je kročio svijetom. Bio je graditelj boljeg svijeta. Shvatio je da je u nama naša budućnost, u obliku ideala, obveza, zadataka, ciljeva i poslanja. Wojtila se sprijateljio s čovjekom, obitelji i narodom. To njegovo prijateljstvo se očitovalo u borbi za ljudsko dostojanstvo i njegova prava, u borbi za obiteljska, narodna i prava malih naroda. Po ta tri stupa svoje antropologije, čovjek, obitelj, narod, htio je obnoviti Europu i svijet. Za ostvarenje tih ideala ponudio je dva kolosijeka: ponovno otvoriti vrata Kristu, u svijet ekonomije, politike, škole i razvoja unijeti etiku te uspostaviti vezu između vjere i života, vjere i kulture“.
Ines Grbić