Draga braćo svećenici i dragi Kristovi vjernici!
Proživljavajući obrede Velikoga tjedna, posebno obrede muke i smrti našega Gospodina, promatrajući ga u njegovoj neizmjernoj boli, napuštena od svojih, prezrena od svoga naroda, osuđena na strašno mučilo križa, dok je umirao u najtežim mukama, svatko od nas prepoznaje sebe u svojim životnim križevima, koji nikoga ne mimoilaze.
No, križ nema posljednju riječ. Isus je uskrsnuo! Naš Bog umro je za svakoga od nas, i ustao iz groba, kako bismo mi, koji smo ga se po grijehu odrekli, imali novi, vječni život.
Zato slaviti Uskrs znači slaviti Život, Svjetlost, Novi Dan, znači dopuštati Kristovoj ljubavi, Kristovu Duhu, da nas obuzme i ispuni te on u nama i po nama čini djela mira, spasenja, obraćenja, pomirenja, djela ljubavi i milosrđa.
To je vjera u Uskrsnuće. Nju treba živjeti. Ukoliko imamo iskreno srce i duboko povjerenje u Uskrslog Gospodina, on će nam dati svoga Duha i učiniti našu ljubav snažnom, neustrašivom, pronicavom. Ulit će u nas plemenitost, pravednost, čovjekoljublje, snagu za žrtvu. Dat će nam Duha mudrosti i razuma, hrabrosti i ustrajnosti, sloge i suradnje, nesebičnosti i velikodušnosti, strpljenja i utjehe.
Tada će naš život biti najrječitiji znak da je smrt zauvijek pobijeđena, da je zlu zadan smrtonosni udarac i da je pobjeda zauvijek na strani dobra.
Neka nas sve uskrsli Gospodin ojača u vjeri i neka nam udijeli svoj blagoslov.
Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!