„SUSRET U DIJALOGU“ HRVATSKOG RADIJA – MONS. ŽELIMIR PULJIĆ, PREDSJEDNIK HBK (2.)

posted in: Aktualnosti | 0

Predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, o medijima i povratu crkvene imovine u emisiji ‘Susret u dijalogu’ Hrvatskog radija u ponedjeljak 14. listopada.

1. Novi sporazum s HRT-om?

Ugovori između RH i Svete Stolice koji reguliraju suradnju u području kulture bave se i pristupom javnim medijima. Na HRT-u je došlo do reorganizacije, razgovarate li o novom sporazumu s HRT-om, upitala je urednica emisije ‘Susret u dijalogu’ Blaženka Jančić zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. „Nismo još počeli nikakve pregovore, a promjene su se već dogodile. Vidim da se u dopisu koji ste mi poslali Vi nazivate Odjel za kulturu, umjetnost i religiju. Ne miješajući se u prava onih koji prave restrukturiranje u svome poduzeću, nismo mi dakle dio tog poduzeća HRT-a. Ali smo iznenađeni da je religija spala u neki, rekli bismo, ‘kvart’, zajedno s kulturom i umjetnošću, kad religija stvara kulturu i umjetnost. U tom kontekstu je bio i sklopljen taj sporazum koji Vi sada apostrofirate i koji nije, koliko je nama poznato, zasad još otklonjen, a nismo ga ni preformulirali. Iako sam u razgovoru, kad sam bio kod ravnatelja (HRT-a, op.a.) izrazio spremnost da ćemo, ako treba, preformulirati neke stavke u tom sporazumu. No, dosad nismo, nažalost, niti započeli u tome kontekstu niti razgovarali.

2. Racionalizacija u medijima u vlasništvu HBK-a

HBK je pokrenuo svojevrsnu reorganizaciju institucije, odnosno ureda HBK, što možda najviše zadire baš u medije u vlasništvu HBK, primjećuje novinarka Jančić. Nova zgrada HBK na Ksaveru će biti zajedničko mjesto rada svih medija u vlasništvu HBK, znači li to i racionalizaciju troškova ili zatvaranje nekih radnih mjesta? „Mislim da će vjerojatno jedno i drugo time biti obuhvaćeno, ovisi koliko ljudi će trebati, ali sigurno je da je u prvom planu racionalizacija i umrežavanje određenih stvari koje mogu ići zajedno. Jako nam je stalo da se to čim prije ostvari, jer sad imamo novu zgradu u kojoj sve to može biti realizirano. Muka je kad imate nekoliko mjesta, različite subjekte, a rade istu stvar. Kad se umreže i skupe, onda će se vidjeti hoće li svi moći biti zaposleni ili će, u tom pogledu, biti neko radno mjesto viška. Ali svakako je jako važno da bude umreženost, da se ne multipliciraju određene teme i da efikasnije bude zastupljen prostor medija. U općoj nezaposlenosti, je li nužno zatvarati radna mjesta, upitala je Jančić. „Treba se boriti za svako radno mjesto, to je načelno, jer radi se o ljudima. Ali kad se radi o preustroju, ako dođete do zaključka da vam umjesto sedamdeset treba pedeset ljudi, jasno, ako je moguće, tih dvadeset ide na druga mjesta. To ne znači otpuštati, ali kad govorimo o medijima, u samom prostoru medija ne treba ih biti sedamdeset, nego pedeset. To je ta racionalizacija – to ne znači otpuštanje, naći u drugom prostoru, da ljudi ne budu nezaposleni, jer je to zaista muka ovih dana, našeg vremena. I slažem se sa svima koji pokušavaju i bore se svakom čovjeku sačuvati da može zarađivati kruh svoj radom svojih ruku.

3. Povrat crkvene imovine

Nadbiskup Puljić smatra da se osjećaju rezultati mješovitog državno-crkvenog povjerenstva za povrat imovine, jer su se neke stvari već vratile, neke su u tijeku povratka, a neke u tijeku obeštećenja. „Kad se radi o nekom predmetu, onda osjetite, kad uđete malo samo u taj predmet, kompleksnost čina povrata i sudionika u tom povratu“ kaže nadbiskup. Navodi primjer dominikanskog samostana u Dubrovniku. Prostor ispod te crkve bio je vlasništvo dominikanaca. Nakon rata je nacionaliziran i namijenjen u različite svrhe. Nakon Domovinskog rata je privatiziran. Dva subjekta su ga otkupila i sad država ima teškoću – postoje privatnici koji su to otkupili i samostan koji pravno ima pravo na taj dio. „Oni su mogli obeštetiti, ali dominikancima je stalo da to bude sastavni dio njihova samostana, a ne da se prodaje. I to još nije riješeno. Da malo dam do znanja, kako nekad neke stvari nije jednostavno rješavati. Neki put, nažalost, nedostaje politička volja, nedostaje volja da se rješava. Mogu spomenuti svoj zadarski slučaj koji meni zaista nije jasan. Ovdje je biskup Zmajević pojam, među onim biskupima koji su zadužili biskupiju svojim različitim aktivnostima, na odgojno-kulturnom i materijalnom gradnjom različitih institucija, poput Stadlera u Sarajevu ili Bauera u Zagrebu. Tako je i Zmajević u Zadru izgradio sjemenište, osnovao velike zaklade da bi uzdržavao Sjemenište, imao je i određene imovine, imanja. Da bi sada, u pogledu povrata imovine, zaklada Zmajević bila stavljena u pitanje. Određene institucije u Županiji, pa i državi, tu zakladu ne priznaju. Ona nikada nije dokinuta! Zadarska nadbiskupija nikada nije dokinula Zakladu Zmajević“ ističe mons. Puljić. Zadarska nadbiskupija je zapravo pravni sljednik Zaklade. Crkva je bila vlasnik nekretnina, ali zvala se Zaklada Zmajević, imala je svoj određeni cilj: održavanje sjemeništa, pomaganje siromašnih i druge nakane. Dakle, vlasnik se stavlja u pitanje? „Stavlja se u pitanje institucija, ta Zaklada, da ona ne postoji. I država smatra da je to državna imovina. Hoću reći, nekada nije baš tako jednostavno, kad se govori o povratu. Sad nadbiskupija treba dokazati da je Zmajević postojao, da je Zaklada crkvena, pravna osobnost, koju Crkva nije dokinula, pa ne može ni država, i to vrijeme traje“ kaže mons. Puljić.

Kako se definiraju prioriteti u povratu, je li definirana pravedna naknada za imovinu koja se ne može vratiti? „Pa postoji, baš je Ugovorom to dogovoreno. Dakle, najprije time se država obvezala vratiti što se može vratiti. Ako ne može vratiti, zamijeniti nekom adekvatnom nekretninom. I treće, obeštetiti, ako ne postoji nijedna od tih dviju mogućnosti. Ugovorom je sasvim definirano, precizno. Komisija pokušava riješiti slučajeve, bilo da se vrati, da se zamijeni, a ako se ne može zamijeniti, da se nadoknadi. Mješovita komisija pokušava rješavati slučaj po slučaj.

4. Je li Crkva u Hrvatskoj bogata ili siromašna?

U javnosti se često čuje da bi Crkva trebala svjedočiti siromaštvom, Crkvi neki predbacuju da je bogata.Crkva nije ni bogata ni siromašna, ali se zauzima dati svjedočanstvo siromaštva i zauzimati se za siromahe. To je njezino opredjeljenje, ono što papa Franjo osobito ističe. Mora biti na periferijama, mora biti s ljudima koji su ne samo materijalno siromašni, nego i onima, vidi se to iz pisama koje papa šalje, koji se priznaju kao nevjernici, ateisti i agnostici. On se ne ustručava s njima stupiti u kontakt, pisati im pisma i zdravo polemizirati, zapravo razgovarati. Dakle, to je sve perfierija koju Crkva danas treba uvažavati. Ne radi se samo o materijalnom siromaštvu, nego i o siromaštvu nepoznavanja onoga što Crkva naučava, jer je to jako važno.

Razvija li i Crkva u Hrvatskoj u tom duhu pastoral u Hrvatskoj, upitala je Jančić. „Pa, pokušava i u tom duhu nešto činiti. Ne možemo se hvaliti da smo u tom području uznapredovali. Pokušava se Riječ Božju naviještati ne samo u crkvama nego i šire, preko medija, konferencija, portala, na sve načine koji postoje, koji su joj na raspolaganju. Mislim da nismo previše u tom pogledu učinili, da bi se mogli lupati o prsa… Jer kad bi sveti Pavao danas živio, kad razmislimo kako je on putovao i pisao pisma, samo radi toga da Riječ Božja dopre do ljudi, da on navijesti Isusa Uskrsloga koji mu je bio svjedok, koji ga je obratio, da kaže da nas je Bog spasio – u tom pogledu ne mogu se previše pohvaliti da smo aktivni, ali činimo ono što je moguće činiti. Ali, ima puno mogućnosti gdje bi Crkva mogla još više svjedočiti Krista Uskrsloga, jer je danas medijsko područje tako bogato. I onda je šteta da ljudi barem ne znaju, jer ljudi ponekad iz neznanja osuđuju Crkvu, ili prosuđuju krivo, ili ne shvaćaju što je njezina poruka. A s druge strane, možda Crkva ne iskoristi sva moguća sredstva i mogućnosti da se predstavi što to ona nudi, što želi, čime se želi i kako predstaviti svijetu. (www.laudato.hr)

 

Comments are closed.