Crkva se bori da u ovom svijetu bude suradnik, sugovornik, a ne suparnik – istaknuo je predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u emisiji „Susret u dijalogu“ Prvog programa Hrvatskog radija u ponedjeljak 14. listopada, u kojoj je komentirao niz pitanja o ulozi i mjestu Crkve u društvu. U tri nastavka donosimo sadržaj poruka predsjednika glavnog tijela hrvatskih biskupa o širokom spektru tema u hrvatskom društvu, a započinjemo Puljićevim komentarima najaktualnijih događaja u domovini.
1. O postavljanju ćiriličnih natpisa u Vukovaru
Ćirilica je kulturno blago, treba poštovati da je netko cijeni kao svoje i to ne treba omalovažavati, kaže mons. Puljić te ističe: „Ali, u Vukovaru je osobita situacija, branitelji u toj akciji to povezuju s onim što je bilo prije dvadeset godina i sasvim je razumljivo. Tu zaista treba opreza, razumijevanja i tolerancije, rekao bih, uvažavanja takvih zahtjeva – ne da se niječe nekome pravo. Nije lako sada biti u Vukovaru, a proživljavate ovu napetost. Ne bih dao force i snage onima koji žele ponovno zavaditi pa vladati“. Nadbiskup naglašava da u tom slučaju „zaista treba uvažiti i zahtjeve branitelja“. Zakon se ne može stavljati u pitanje, ali se, poput prijedloga franjevaca, može odgoditi. Situacija se mora smiriti pa je rješavati u nekim određenim okolnostima.
2. Podrška inicijativi ‘U ime obitelji’
Sve vjerske zajednice na svom skorom međureligijskom susretu opet će se očitovati o očuvanju braka i obitelji u Hrvatskoj. „Ostajemo kod načelnog stava radi čega smo dali podršku onima koji su tu inicijativu pokrenuli“ ističe mons. Puljić. Ta inicijativa priznaje sadržaj kršćanske antropologije i filozofije zapisan na prvim stranicama Biblije – Kad je Bog stvorio čovjeka, stvorio je muško i žensko. „Zbog toga smo tu ne samo mi, nego i sve vjerske zajednice, jer se antropologija u tom pogledu slaže. Nemamo nikakvih informacija kad će referendum biti, ali je bitno da se ta inicijativa slaže s kršćanskim nazorom o čovjeku, s kršćanskom antropologijom koju su podržale i druge vjerske zajednice“ kaže mons. Puljić.
3. Susret predsjednika Josipovića i pape Franje u Vatikanu
Papin posjet Hrvatskoj načelno je moguć, kaže mons. Puljić. Papa je kao poglavar Crkve rado viđen u svakom dijelu Zemlje, no papi Franje, kao Ivanu Pavlu II., nije velika želja putovati svijetom. „On se odmah kad je bio izabran za papu predstavio najprije kao biskup Rima, a onda papa. Dakle, čini se da mu je prioritet biti nazočan u Vječnom gradu, ali ako bude trebalo negdje ići, on će to rado učiniti. Tako je u Brazilu preuzeo obvezu na Međunarodnom susretu mladih. Pošao je i na jug Italije kako bi podijelio nevolju s useljenicima stradalima kod Lampeduse. Dakle, nije on zatvoren putovanjima, ali ja bih se usudio prognozirati da neće previše putovati“ kaže nadbiskup Puljić.
4. Suradnja Crkve i države u Hrvatskoj, glede konstatacije da su odnosi dobri
Predstavnici Vatikana i hrvatski predsjednik Ivo Josipović složili su se da na tom području nema nekih velikih problema i da se Ugovori provode. „Ugovori su sredstvo i pomoć da se na zdrave noge postave odnosi između Crkve i društva, odnosno države. Katolička Crkva je jedina vjerska zajednica koja uz vjerske elemente ima i državu. Vatikan je država i kao država je priznat u međunarodnom kontekstu. Kao država zastupa sve prerogative jedne države. Zahvaljujući toj državnosti, sa svjetskim državama uspostavlja određene odnose i ugovore po kojima želi na zdrave noge staviti odnos Crkve u određenom društvu i državi“ kaže mons. Puljić. Za vrijeme predsjednika Tuđmana sklopljena su četiri ugovora koja su definirala najbitnije elemente odnosa Crkve u društvu. Nadbiskup je netom sudjelovao na međunarodnom susretu u Bratislavi o temi „Europa između laičnosti i laicizma“. „To znači da postoje određena mišljenja, stremljenja, nastojanja u političkom i općem mnijenju da Crkvi nije mjesto u društvu, da Crkvu treba ponovno, kao u vrijeme ideološkog sustava komunizma, stjerati u sakristiju. Ona nema što tražiti u odgoju, medijima, u javnosti. Nego je treba staviti u zaleđe, sakristiju, a druga je krajnost ignorirati je. Kad se govori o Ugovorima, onda se društvo složilo da je Crkva jedna javnost, javna institucija kojoj treba dati prostor u društvu i vrednovati njen doprinos. To nije politički ni ekonomski, ali je sveopći vrijedan doprinos koji društvo priznaje. Tim Ugovorima to je hrvatska država učinila u dogovoru s državom Vatikan, Svetom Stolicom, koji su rezultirali s ta četiri ugovora za koja su, kao što ste čuli, predsjednik naše Republike i državni tajnik u Svetoj Stolici konstatirali da ti Ugovori funkcioniraju i da nema nekih alarmantnih stvari o kojima treba diskutirati“ kaže mons. Puljić.
5. Je li suradnja Katoličke Crkve i aktualne Vlade opterećena lošom komunikacijom?
Problem komunikacije je dvoznačan. On nije jednosmjeran, na njega utječu i mediji i puno doprinose ili ne takvoj stvarnosti, smatra nadbiskup. „Crkvi je zaista stalo do dobrih odnosa, do dijaloga, razgovora, do stvaranja opuštene atmosfere, jer samo se u takvoj atmosferi može zajednički raditi na opće dobro. Događaju se određene stvari, da se izvadi jedan isječak iz događaja pa se nametne kao da je to opće stanje. Potvrdio bih ono što je rekao i predsjednik u Vatikanu da su stvari, općenito gledano, prilično normalne. A ima određenih trenutaka i situacija u kojima bi se zahtijevala veća angažiranost i brže rješavanje nekih stvari. U tom kontekstu, kao i kod svih drugih institucija, i ovdje ponekad neke stvari kasne, nekada se prenaglasi određeni element, određeni događaj, određeni, nazovimo ga tako, incident, i onda se poopći. U tom pogledu potrebno nam je i određeno razumijevanje za neke stvari i određena jasnoća. To jest, ima ljudi koji smatraju da bi Crkva trebala šutjeti, povući se u sakristiju, ima ljudi koji se bore protiv vjeronauka u školi, ima ljudi koji smatraju što će Crkva na televiziji. Dakle, uvijek ima tih nekih elemenata, pročitajte neke portale, gdje sve stavljaju u pitanje. U takvim situacijama dobro dođe ponovno se vratiti tim Ugovorima koji zastupaju duh tolerancije, razumijevanja i uvažavanja. Samo tako se može ići naprijed“ poručuje mons. Puljić.
6. O Komisiji HBK za odnose s državom
Mješovitu komisiju čine predstavnici državnih institucija na čelu s ministrom pravosuđa RH Orsatom Miljenićem i predstavnici Crkve predvođeni kardinalom Josipom Bozanićem. Oni se sastaju po potrebi, mogli bi se sastajati i mjesečno, kaže nadbiskup, po načelu: Kad postoje predmeti koje treba rješavati, reći, Imamo ove premete, treba rješavati, sastanimo se, rješavajmo. Na tim sastancima trebalo bi se raspravljati o samim Ugovorima. „Neki put su paragrafi, možda ću prestrogo reći, mrtvo slovo na papiru. Dakle, oni su radi toga formulirani i sklopljeni da bi bili živi, da bi funkcionirali. To može biti pitanje odgoja, pitanje materijalnog, povrata imovine, sada aktualno pitanje Vojnog ordinarijata. Ima dosta stvari od zajedničkog interesa i ako negdje nešto zapinje ili se ne rješava ili se krivo shvaća, ta Komisija to pokušava staviti na zdrave noge i reći ‘Ovdje Ugovor kaže to i to’. Može biti i pitanje različitog tumačenja Ugovora, kad je paragraf tako formuliran da ga možete ovako i onako shvatiti, onda treba netko treći protumačiti“ kaže mons. Puljić.
7. Nepoštivanje Ugovora u području Vojnog ordinarijata?
„Mislim da Komisija o tome temeljito razgovara, ima nekih stvari koje nisu veliki problem, neke stvari zaista treba rješavati. U tom kontekstu Vojni ordinarijat nije u pitanju, kao što su neki govorili, nego, možda u kontekstu racionalizacije. Znači, smanjenje broja ljudi u Vojnom ordinarijatu, upitala je urednica emisije Blaženka Jančić: „To će biti jedna od tema, siguran sam, jer za razliku od vremena kad je Vojni ordinarijat osnovan, Hrvatska nema više toliko vojske koliko je onda imala. Dakle, zahtjevi su umanjeni, prema tome, morat će se komisije u tom pogledu suglasiti i realno procijeniti što treba učiniti, što mijenjati, što dopunjavati“ kaže mons. Puljić.
8. Treba li Crkva dati založno pravo državi nad crkvama-spomenicima kulture?
Iz Ugovora o suradnji na području kulture i obrazovanja proizašle su i neke obveze države o očuvanju crkava koje su spomenici kulture. Nedavno su župnici koji se brinu o takvim crkvama od Ministarstva kulture dobili dopis da, ukoliko žele pomoć Ministarstva za održavanje tih spomenika kulture, moraju dati državi založno pravo.
Mons. Puljić ističe da je to stav opreza vlasti u demokratskom sustavu gdje se od Ministarstva može dobiti novac za obnovu dvorca koji je nečije vlasništvo, a potom ga se proda. To je odluka u kontekstu tretmana obnove ne samo sakralnih objekata, nego uopće objekata od kulturne vrijednosti, a vlasništvo su privatnika i institucija. „Jasno da je država zauzela jedan stav opreznosti… Ako se smijem ovdje usuditi tumačiti radi čega je to založno pravo uvedeno? Uvedeno je radi toga da se zaštiti mogućnost manipulacije uloženim sredstvima koje država daje. Mi smo reagirali na taj dopis, na taj stav i u razgovoru smo s Ministarstvom. Što se tiče sakralnih objekata koji podliježu takvoj opasnosti otuđenja, mislim da ćemo na pozitivan način riješiti da sakralni objekti neće biti podložni takvom založnom pravu. Istina, država ima pravo štititi svoje ulaganje da ne bi bilo manipulacije. U tom pogledu mi jesmo reagirali na taj dopis, župnici su sigurno bili zbunjeni kad su ga dobili. Naime, kad se radi o crkvenoj imovini, kada prelazi određenu sumu, onda je obveza župnika, biskupa i svake pravne crkvene osobe za to dobiti dopuštenje od većih. To znači, ako prelazi određenu sumu, Crkva i ako netko zalaže pravo, moraju dobiti dopuštenje od Vatikana. Dakle, Vatikan ima pravo. U raznim slučajevima diljem svijeta povrijedilo se upravo to pravo. Biskupi ili pojedini provincijali su preuzeli na sebe odgovornost i onda su bili opomenuti, čak kažnjeni, jer se nisu poštivala ta pravila. U tom kontekstu, to založno pravo se malo komplicira i doministru sam nedavno to izložio. On je shvatio i mislim da će u tom kontekstu to biti pozitivno riješeno“ kaže mons. Puljić.
Na pitanje novinarke Jančić jesu li trebali to iskomunicirati prije nego što su župnici dobili ugovore za potpis, mons. Puljić kaže: „Nismo znali da se taj zakon sprema. Ne pratimo mi sve zakone. Ali sada nije pitanje prije ili poslije, nego je pitanje rješavanja tog elementa koji stvara određene probleme. Ali, shvaćam i logiku zakonodavca koji je htio zaštititi uložena sredstva u održavanje spomenika kulture“.
9. Je li nužno da Ugovori iz područja obrazovanja i kulture jamče promicanje kršćanske etike u obrazovanju?
„Crkva nije privatna institucija, ona je javna institucija i ima pravo, zato je sklopila ugovore, zastupati svoje principe, ideološka načela. I ne samo to, nego ima pravo i podržavati one koji to traže, kad se radi o odgoju. Dakle, roditelji imaju svoja prava, pravo birati odgoj, paziti da im djeca primaju odgoj kakav oni žele. Tu su određena prava koja Crkva podržava i zastupa“.
10. Veliki interes za katoličke škole u čije osnivanje Crkva sve hrabrije ulazi
Shodno pravima i zahtjevima roditelja, Crkva podržava takva prava i zauzima se da se njihova prava ostvare. „Mi smo zaista u zadnje vrijeme stavili malo veći naglasak na taj problem jer nemamo katoličkih škola osim desetak srednjih. Nemamo osmogodišnjih škola, imamo nešto malo dječjih vrtića, a to je sastavni dio poslanja Crkve. Ona nije samo institucija koja naviješta Božju Riječ i dijeli svete tajne, nego je i institucija za odgoj, ona odgaja. A odgajati može samo ako posjeduje takve institucije. U tom duhu, sasvim je opravdana težnja i želja mnogih da se takve institucije stvaraju. Ugovor koji je Vatikan s hrvatskom državom sklopio imaju upravo tu mogućnost i daju to pravo Crkvi da osniva škole na svim razinama i u svim mjestima gdje je moguće. Što se tiče financijskog dijela, tu je dogovor da Crkva neće tražiti sve gratis, sudjeluje i ona, zavisi kako koja općina, grad, županija i Ministarstvo također“ kaže nadbiskup.
11. Problemi s financiranjem katoličkih vrtića
„Crkva je jako zainteresirana i za dječje vrtiće, jer na taj način izlazimo i u susret ljudima, izlazimo u susret općem dobru. Crkva nije samo zajednica u kojoj se moli i tumači Božja Riječ, nego ljudima se izlazi u susret, pomaže im se koliko se može i na materijalnom planu i u tom pogledu traže se i sponzori. Crkva zaista želi biti subjekt povijesnih zbivanja, osobito u vremenu u kojem ta mogućnost postoji. Znamo da se u prošlom sustavu to nije smjelo, to je bilo čak i zabranjeno“ kaže mons. Puljić. Sjeća se, dok je bio rektor Bogoslovije u Sarajevu, podržali su mostarskog biskupa mons. Pavla Žanića da otvori katehetski institut za odgoj laika u Mostaru. Kao škola rado su prihvatili biti pokrovitelji, dati svoje profesore na raspolaganje i svečano su to i otvorili. Nakon par dana došla je izričita zabrana iz Centralnog komiteta – Crkva se ne smije time baviti. „Hoću reći, u vremenu demokracije u kojem se obostrano uvažavanje pokazuje na planu odnosa države sa Svetom Stolicom i na unutarnjem planu, Crkva uistinu pokušava biti od pomoći ljudima, od pomoći u određenim problemima i od pomoći određenim planovima. Želi sudjelovati kao subjekt povijesnog zbivanja, ali u širenju i stvaranju općeg dobra“ poručuje mons. Želimir Puljić, predsjednik HBK. (www.laudato.hr)