U događaju Isusova prikazanja u jeruzalemskom hramu i susreta s prorokom Šimunom vidi se ljepota liturgijskog čina, ali i znakovitost susreta stare i mlade generacije na tom svetom mjestu, istaknuo je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u homiliji prijepodnevnog koncelebriranog slavlja koje je predvodio na blagdan sv. Šimuna, zaštitnika grada Zadra, u utorak 8. listopada u istoimenoj svečevoj crkvi u Zadru. „U vrijeme Božića i Bogojavljenja novorođenom Bogu hodočaste ljudi, pastiri i mudraci, a u događaju blagdana sv. Šimuna Mladi Mesija pohađa ljude, ide ususret starim ljudima, Šimunu i Ani. Njih dvoje na zalazu svoga zemaljskog hoda kliču od radosti i Bogu zahvaljuju na daru tog milosnog susreta i života“ rekao je mons. Puljić, dodavši da Isus, na početku svoga mesijanskog poslanja, zahvalan roditeljima koji su ga dopratili u Jeruzalem prikazati Gospodinu prema Mojsijevu zakonu, širi ruke i blagoslivlje to dvoje staraca, revnih pohoditelja hrama.
“Dok osjećamo aktualnost i važnost toga čina, pitamo se koliko smo osjetljivi na ono što se oko nas zbiva, konkretno: Koliko su roditelji svjesni da su njihova djeca Božja svojina i vlasništvo koje im je povjereno kao skupocjeno blago? Blago im je darovano u glinenim posudama, ali ga trebaju trajno Bogu prikazivati. Koliko se očevi i majke trude primati iz Božjih ruku dar novog života, svakog dana upućivati molitvu Svemogućemu za dar djece? Znaju li povesti djecu u hram Gospodnji kako bi tamo s braćom u vjeri molili i pjevali: ‘U hram ćemo Gospodnji radosno ići’! Ili tu odgojnu funkciju prepuštaju slučajnim odgojiteljima: bakama, tetama i katehetama“ upitao je mons. Puljić, rekavši da je Bog htio postati čovjekom i biti članom ljudske obitelji. Stoga je zamolio blagoslov obitelji i Božju pomoć očevima i majkama, da budu vjerni u ljubavi, postojani u molitvi i gorljivi u djelima dobrotvornosti. „Djeci neka daruje duh zahvalnosti prema roditeljima i poslušnost prema svima koji im žele dobro“ istaknuo je nadbiskup, upitavši znaju li suvremene obitelji obići s djecom svoje djedove i bake, češće ih obradovati dječjom radošću i spontanošću. „Kakav je naš stav prema starijoj populaciji? Imamo li vremena i srca da ih obiđemo, pomognemo u njihovim potrebama ili barem upitamo, kako su“ potaknuo je mons. Puljić, poželjevši da nam sv. Šimun pomogne ne zaboraviti važnu dimenziju susreta generacija.
Proslava sv. Šimuna je prisjećanje na svečani susret s Mesijom u hramu, trenutak koji je prije četiri i pol stoljeća nagovijestio prorok Malahija zapisom: I doći će iznenada Gospodin u svoj Hram. Petsto godina kasnije evanđelist Luka to opisuje gotovo istim riječima: Poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kao što piše u Zakonu Gospodnjem. „Podudarnost evanđelja s proroštvom potvrđuje da Bog ne zaboravlja svoja obećanja. Evanđeosko izvješće puno je neodoljive čežnje i hramske svečanosti. Svojom milinom i jednostavnošću nosi nas u božićno i bogojavljensko ozračje. No, ovaj put naglasak je na Mesiji koji pohađa hram i one koji su s hramom povezani. Raspjevana duša Šimuna na kraju života moli i zahvaljuje riječima predanja: ‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru u miru, jer vidješe oči moje spasenje tvoje’. Da izgovori taj dirljivi pjev, ganula ga je nazočnost obitelji koja dolazi u hram i prinosi Bogu svoga Prvorođenca te činjenica što mu je bilo objavljeno da neće umrijeti prije nego vidi Mesiju“ rekao je nadbiskup, opisavši Šimuna riječima: časni starina, pun vjere i Duha Božjeg, pravedan, bogobojazan. „Njegove vjerničke misli bile su upravljene prema nebu i obećanju o otkupljenju Izraelovih sinova. Duh Sveti mu je objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanog Mesiju. Vođen tim obećanjem došao je u hram baš kad su tu bili Isusovi roditelji s malim Isusom na rukama. Sav sretan, Šimun je uzeo u naručje Božansko Djetešce i predstavio ga kao svjetlo na prosvjetljenje naroda i na slavu puka Izraelskoga. No, predvidio je i da će Mesija biti znak osporavanja i da će njegovoj majci Mariji mač probosti dušu (Lk 2, 22-35)“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da nas blagdan sv. Šimuna vraća vjerskim, biblijskim i narodnim korijenima, utoliko i što je raka sv. Šimuna među najdragocjenijim i najvrijednijim umjetninama hrvatske srednjovjekovne baštine.
Ines Grbić