Crkveni povjesničar mons. dr. Eduard Peričić zlatni jubilej, pedeset godina svećeništva, proslavio je svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi sv. Kasijana u Sukošanu u nedjelju 21. srpnja. U svojoj rodnoj župi predvodio je misno slavlje u zajedništvu sa sukošanskim župnikom don Tomislavom Sikirićem i subraćom svećenicima. „Misnički jubilej je prigoda razmišljati o svećeničkom poslanju u svijetu. Svećenik je osoba koja nosi mir, radost i svjetlo Kristovo, a ono obasjava svakog čovjeka koji ga prihvaća. Svećenstvo je predivan dar i trpljenje. Svećenikov je život žrtva, život službe, jer je takav život našeg Gospodina. Iako je u trpljenju, don Edo je izdao pedeset malih i desetak velikih knjiga, i sad priprema knjigu o povijesti Hrvata i Crkve“ rekao je don Tomislav, istaknuvši da su i najsvetije stranice povijesti hrvatskog naroda ispisane djelima i svjedočanstvom života svećenika. Don Tomislav je nekadašnji don Eduardov učenik. „Nikad mi iz povijesti nije dao peticu iako sam znao, jer mi je don Edo govorio kako će se onda pričati da je to zbog rodbinske povezanosti“ rekao je don Tomislav, istaknuvši da svećenik mora biti sve svima. „U najvažnijim trenucima njihova života, ti ulaziš – polustranac. Ali zato što si svećenik, ti si dio njihova života, obitelji. Plačeš s jednima, s drugima se smiješ. Ono što osoba prolazi kroz cijeli život, mi možemo proći u jednom danu. U jednom trenutku se raduješ s parom na vjenčanju, u drugom imaš radost krštenja djeteta, a u idućem trenutku moraš pripremiti dušu na smrt“ rekao je don Tomislav.
U misnom slavlju sudjelovali su slavljenikov brat Joso Peričić, rodbina i prijatelji, među kojima i rođak don Šime Marović, poznati crkveni skladatelj iz Mravinca pokraj Splita. Marović je nakon pedeset godina recitirao pjesmu s don Eduardove mladomisničke mise, Šimi je tada bilo 11 godina. „Kad mi je dijagnosticirana bolest, liječnik mi je rekao da za četiri do šest godina neću više hodati, a da ću za deset godina umrijeti. Tri godine potom, na ovom mjestu sam predvodio mladomisničku misu“ rekao je zlatomisnik Peričić zahvalivši Bogu na svećeničkom daru i milosti. Sjetio se svih dragih i značajnih osoba koje su mu pomagale, molile i pratile ga na njegovom putu. Misno slavlje pjevanjem su pratili župni zborovi iz Sukošana i Debeljaka pod ravnanjem s. Antonije.
Povodom 50. godišnjice svećeništva, vjernici su dobili na dar don Eduardovu knjižicu ‘Bogorodica i hrvatski narod’. Angažirani župljanin Mile Franić darovao je don Eduardu umjetničku sliku s motivom zvonika sv. Kasijana čiju je nadogradnju omogućio don Eduard, i ulicom don Ivana Zorice.
Don Eduard je rođen u Sukošanu 31. prosinca 1935 g., od oca Branimira i majke Anke rođ. Dijan. Za svećenika je zaređen u Zadru 29. lipnja 1963. g. Godine 1965. diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru, a 1979. g. doktorirao humanističke znanosti iz područja povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Svoje svećeništvo počeo je kao pomoćnik sukošanskom župniku don Andriji Raspoviću. Tri godine je bio poslužitelj Murvice, 29 godina upravitelj Petrčana (1968-1997). Kao profesor predavao je društvene nauke u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru. Godine 1972. postaje članom Međunarodnog društva skotista, 1985. g. redoviti član Međunarodne papinske Marijanske akademije, a 1985. g. pročelnik Dijecezanskog vijeća za kulturu. Zbog zdravstvenih razloga, 1999. g. je umirovljen. Od 1992. do 2009. Predavao je kolegij crkvene povijesti na VTKŠ-u u Zadru. God. 2002. imenovan je kapelanom Svetog Oca. Mons. Peričić je autor mnogih knjiga, između ostaloga, i knjižica „Sveta Stošija – uz 1700 godišnjicu njezina mučeništva’ te ‘Pape i Hrvati – Zadar i pape, pape i Dubrovnik“ u kojoj koncizno opisuje veze Hrvata sa Svetom Stolicom.
Ines Grbić
