Godišnji susret hrvatskih misionara u Zadru koji je završen u četvrtak 4. srpnja misnim slavljem koje je u kapeli sjemeništa ‘Zmajević’ predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić, bio je prigoda za razmjenu svjedočanstava misionara o njihovom radu. Isus je pomogao ljudima u nevoljama, pa tako i misionari, uz temeljni pastoralni rad u pripremi i dijeljenju sakramenata, vode razne projekte u školstvu, zdravstvu, poljoprivredi, gradnji, kulturi. „Izgraditi most je društveni, vjerski, kulturni, projekt od opće važnosti, jer pomaže da ljudi mogu komunicirati, u vrijeme kišnih poplava ići u bolnicu, crkvu, grad. No naš prvi projekt je navijestiti Isusa. Važno je s kojom radošću i žarom to činimo. Svi smo pozvani s misionarskim žarom svjedočiti Božju ljubav na zemlji“ rekao je don Ivan Štironja.
S. Vedrana Ljubić iz družbe Kćeri Božje ljubavi djeluje u Ugandi 15 godina. Odgajaju i školuju 90 djece od vrtića do fakulteta. Djeca su siročad i žive u internatima. Kršćanstvo je tu staro 130 godina, najviše je katolika, 44 %, zahvaljujući i 22 Ugandskih mučenika koji se slave 3. lipnja. „Mladi radnici u kraljevskom dvoru trebali su se pokloniti kralju, no to su odbili. Prigrlili su kršćanstvo. Među mučenicima koje je kralj dao brutalno pogubiti bili su i njegovi rođaci“ rekla je s. Vedrana. S. Agnezija Janja Bilić iz Družbe sestara službenica milosrđa kreće u svoju prvu misiju. U Burundiju će ponovno otvoriti kuću. Nije se odazvala dok nije ubijena s. Lukrecija Mamić. „To je za mene bilo presudno. Bilo mi je žao da se ne nastavi naše djelovanje. Uvjerena sam da onaj koji mi je dao volju i snagu da se odazovem, da će mi dati i sve drugo što je potrebno. Ako je potrbeno zaštiti moj život, ako i nije, ako je njegova volja drugačija, ja sam spremna. Nije me strah jer me Bog prati“ rekla je s. Agnezija.
Fra Stojan Zrno u misijama je 26 godina. U Africi je sto puta obolio od malarije, pet puta godišnje, i ostao živ. Svaki dan, na svijetu u sat vremena umre 80 ljudi od te opake bolsti. Ljudi nemaju 20 kn da kupe lijek da se spase. Zadnja njegova misija je velika kao područje od Zadra do Dubrovnika. Najbliži asfaltni put i benzinska crpka su mu 600 km. U njegovoj misiji nema struje ni tople vode, fra Stojan se godinama kupao u hladnoj vodi. Najljepši Božići su mu u Africi, iako nema svečane hrane ni vina. „Dolje se najbolje osjeća što znači da je Bog postao siromašan radi nas. Nije stvar u tome koliko imamo, nego bogat je onaj koji ima Boga. I hrvatska riječ bogat ima isti korijen. Svima želim da imaju Boga“ poručio je fra Stojan. S. Mirabilis Višić, školska sestra franjevka Krista Kralja, misionarka je u Kongu 33 godine. „Kad su me pitali što radim, rekla bih ‘Pa ja nasmijavam dicu’. Radeći s izgladnjelom djecom, znak njihovog lošeg zdravstvenog stanja je tuga. Nemaju apetita. Kad se borite da počnu jesti, kad vidite prvi osmijeh na tom licu, znači da je dijete spašeno. Žalosno je da u 21. st. puno djece umire od gladi“ kaže s. Mirabilis, istaknuvši da ljudi najprije moraju osjetiti da ih volite. „Ako je osoba izgladnjela, nećete ga odmah na početku učiti Oče naš. Nego pitati kako je, može li mu se pomoći. Onda će on na bazi dobrog djela koje ste učinili upitati ‘Recite vi nama tko je taj Isus Krist’. Kad uspijete u Gospodinovo ime čovjeku navijestiti da je oslobođen svih strahova i svega što ga je vezalo, to je posebna radost. Ljudi nam pomažu moleći za nas. U teškim trenucima osjetimo, da nije bilo stotinu anđela, situacija bi bila gora. Pored svega mi smo izbavljeni. Jer smo u Gospodinovo ime tu, on daje snage da se teškoće preborode“ rekla je s. Mirabilis, istaknuvši da je u Europi puno neprirodnih događanja. Ljudi u Africi ne idu protiv prirode, to znači ne idu protiv Boga.
S. Samuela Šimunović, također školska sestra franjevka Krista Kralja, u Kongu djeluje šest godina. Odgaja mlade koje se spremaju za postati redovnice. Djeluju u bolnici, školi, opismenjivanju, pouci šivanja. Predavala je vjeronauk u srednjoj školi. „Žao mi je kad se ljudi osjećaju manje djeca Božja. Ima ljudi koji misle da nisu prava djeca Božja. Djeca pitaju: Zašto se sve dobro uvijek prikazuje bijelo? Anđeli su bijeli, a sotona je na slikama crn. Što znači bijelo, što znači crno? Treba im objasniti da sebe ne gledaju kroz to, da ih se ne povrijedi. Teško je naći prave riječi, pravi način. Kažem kako ne znači da je samo bijelo pozitivno, a crno negativno. To je unutarnji stav, kako se osjećamo kad činimo nešto dobro, a kako kad činimo loše. Da ne gledaju moralnu vrijednost kroz boju, nego dobro i zlo je nutarnji stav. Kako se osjećamo kad ljubimo i kad smo ljubljeni. Povijest je, nažalost, dala puno povoda za razmišljanje da su bijeli ljudi zli. Na vjeronauku u pitanjima sve izađe na površinu. Ljudi u Africi se pitaju ‘Jesam li ja jednako vrijedan kao i drugi? Ja sam potlačen’. Ljudi u Europi i Africi imaju iste želje i teškoće. Svatko želi biti prihvaćen, voljen, da ga se poštuje, prihvaćen od Boga sa svojom poviješću, biti siguran da me Bog voli i da sam Božje dijete“ rekla je s. Samuela.
Svi su misionari istaknuli da su im Hrvatska i Afrika jednako domovina, jedna po rođenju, druga po poslanju. Istom radošću dolaze u Hrvatsku, a u radosti se vraćaju u misije gdje djeluju. U srijedu 3. srpnja misionari su posjetili NP Kornati i raspjevanju glagoljašku župu Uznesenja BDM u Salima na Dugom otoku. Dočekali su ih župljani, saljska djeca koja pjevaju i plešu narodno kolo te župnik Filip Kucelin. Inače su misionari i biskupijski povjerenici za misije u Hrvatskoj i BiH pohodili deset župa: Gospa Loretska – Arbanasi, Uznesenje BDM – Belafuža, Sv. Josip – Plovanija, Presveto Srce Isusovo – Voštarnica, Sv. Ante Padovanski – Smiljevac, Sv. Mihovil – Kožino, Sv. Nikola – Poličnik, Sv. Martin – Pridraga, Sv. Roko – Bibinje i Sv. Stošija – Biograd n/m., gdje su susreli puk sudjelovanjem na župnim misnim slavljima.
Ines Grbić
