„Kulturi života prijete biomedicinski, društveni i pravni okviri. Društveno ozračje nije stimulirajuće za dostojanstveno uvažavanje teologije tijela i egzistencije evanđelja života. Ideološki promovirana kultura najporaznije se očituje u području tjelesnosti“ poručila je dr. Suzana Vuletić u svom izlaganju na Prvom nacionalnom studijskom danu za suradnike u pastoralu braka i obitelji u subotu 20. travnja u samostanu Školskih sestara franjevki u Zadru. Dr. Vuletić je upozorila da biomedicinske intervencije odstupaju od svoje izvorne plemenitosti, tehnikama manipuliraju životom i proizvoljno ga okončavaju. Život ugrožava i pasivno ponašanje ljudi koji bi to stanje mogli promijeniti, a ništa ne poduzimaju. Manipulaciju ljudskim životom nije lako odmah prepoznati jer se takvi zahvati opravdavaju napretkom znanosti ili interesima društva. „Njihovi sukrivci su zakonodavne vlasti koje ih na pravnoj razini legaliziraju i depenaliziraju, te javno nameću idoelogije koje ne poštuju puno ostvarenje ljudskog života ni Ustavom zajamčeno temeljno pravo, pravo na život svakom ljudskom biću“ poručila je dr. Vuletić. To se oblači u ruho zakona donesenih prema demokratskim pravilima. Liberalana demokracija nominalno naglašava ljudska prava, a istovremeno ih gazi ili selektivno uvažava. Prenaglašavaju se prava jednih na štetu drugih, prevladavajućim zakonom ‘jačega’.
Biomedicina zanemaruje cjelovitog čovjeka
Današnja biomedicina odstupa od svog temeljnog postulata da bude stalna pratnja i pomoć čovjeku u njegovoj biološkoj slabosti, patnji i boli. Biomedicina želi potpuno bio-tehnološki zagospodariti ljudskim životom, upozorila je dr. Vuletić, istaknuvši: „Znanstveno-tehnološki razvoj biomedicine omogućio joj je kreirati život u laboratoriju s mogućnostima intervencija na njegovim genima, tehnološki održavati život na ventilacijskim uređajima, kontrolirati život i istraživati ga dopirući do najsitnijih dijelova atoma organizma, manipulirati njime i proizvoljno ga okončavati eutanazijom, zamrzavati do trenutka kad će ‘svemoguća’ medicina biti u stanju ponuditi mit besmrtnosti ili eliksir vječne mladosti“. Predavačica je rekla kako Crkva cijeni dostignuća znanosti ako su pomagalo u promicanju cjelovitog razvoja čovjeka i za opću korist ljudskog napretka. No, suvremena biomedicina gubi senzibilitet za cjeloviti vid integralnog čovjeka, svodeći ga samo na njegovu materijalno-organsku dimenziju. Duhovne i moralne dimenzije marginalizira jer nisu podložne empirijskim metodama. Crkva smatra: ako tehnološka znanost služi u terapeutske i dijagnostičke svrhe, dozvoljena je. Ako služi u terapeutske svrhe, odobrena je jer joj je cilj liječiti narušeno bio-psiho-fizičko stanje. No, ako služi alternativnom cilju, tj. potpunoj izmjeni naravnog procesa, umetanju tehničkih elemenata u ljudsku narav, treba odlučno biti protiv takvih zahvata, upozorila je dr. Vuletić.
Življenje plodnosti nekad i sad
Kriza dostojanstva osobe osobito se odražava u području tjelesnosti, od kojih su najveća odstupanja u području spolnosti. Spolnost se reduktivno svodi na najnižu od svojih razina, s agapea i filie na genitalni eros. „Naše vrijeme cijeni unitivan karakter spolnog čina, ali ima malo razumijevanja za drugi nerazdvojni aspekt, onaj prokreativan“ upozorila je dr. Vuletić, istaknuvši da Crkva potiče humanizaciju spolnog nagona i njegovog uzdizanja na viši stupanj ljubavi. U hedonističkom mentalitetu tijelo i tjelesnost su svedeni na materijalnost i užitak, lišeni upućenosti na drugoga/društvo/Boga. A ljudska seksualnost puno je više od samog užitka. Začeće osobe treba biti duboko ljudsko samo putem bračnog čina i ljubavi roditelja, poštujući dostojanstvo duhovno-tjelesnog intimnog predanja otvorenog rađanju. „Za razliku od nekad, kad se u bračnoj plodnosti gledao blagoslov, danas ju je nastoji isključiti mehaničko-kemijskim i farmakološko-kontracepcijskim sredstvima. Moderni trendovi tretiraju djecu kao neželjene poteškoće, a ne kao Božje darove; plodnost kao stanje koje se mora anulirati i sprječavati u strahu od trudnoće. U društvu bijega od prokreacije, odgovorno roditeljstvo identificira se s uspješnom kontracepcijom“ rekla je dr. Vuletić. Veze se zasnivaju na spolnim odnosima koji ne moraju biti izrazi istinske ljubavi. Odobrava se promiskuitet, slobodne veze i brak na probu, prokreacija je lišena izvorne potrebe za bračnom svezom (samo-opredjeljujuća rodna ideologija, istospolne zajednice) i drugim (medicinski pomognuta oplodnja, posvajanje zamrznutih jajnih stanica ili već oformljenih embrija, surogat majčinstvo i ekonomski profitabilno ‘iznajmljivanje maternice i utrobe’ na crnim burzama). Napušta se prirodno reguliranje plodnosti i nudi kontracepcija u širokoj farmakološkoj, mehaničkoj i kirurškoj ponudi: intraceptiva, kontragestativa, abortiva, te trajna sterilizacija. Društvo ozakonjuje pobačaj pozivajući se na pravo i individualističku autonomiju subjekta. Da bi im olakšali odluku, pobačaj opravdavaju socijalno osjetljivim i ekonomski opravdanim terapeutskim ili psiho-socijalnim motivima.
Odgovor vjernika despotskoj biomedicini
„Pružaju li saznanja novih biomedicinskih otkrića znanstvenicima pravo da despotski dominiraju ljudskim živitom, dovodeći u pitanje njegove razvojne stadije. Moralno-bio-etički upitni i skliski interventi medicine su u području ljudske spolnosti i prokreacije, genetike (embriološkog i životnog razvojnog stadija) i području života u terminalnoj fazi. Od materijalnog ‘izobilja’ jedva se preživljava, psihološki dominira pesimistički i depresivni nazor nad životom, na tjelesnoj razini sve smo bolesniji i izopačeniji, u kvaliteti življenja smo sve nezadovoljniji i razočaraniji. „To je rezultat radikalnog raskidanja s evanđeoski programiranim, ali i općim, humanističkim vrijednostima, moralnim normama ljudskog djelovanja i ponašanja u zaštiti života koje nam se servira društveno-pravnim, kulturalnim i biomedicinskim izazovima indiferentnog društva“ upozorila je dr. Vuletić. Poručila je da su vjernici pozvani u političke, društvene, pravne i biomedicinske rasprave unositi logiku objektivne istine o čovjeku i vrijednosti njegova života. „U zaštiti života treba ustrajati u dijalogu vjere i znanosti, morala i zakona. Moralno su neprihvatljivi pravni propisi koji omogućuju manipulacije životom. Katolici moraju reagirati protiv legalnosti toga. Nepriznavanje prava na život, zahvaljujući kojem društvo ima razlog svog postojanja, proturječi ostvarenju općeg dobra. Takvi zakoni su upitne etičke, političke i ideološke naravi. Nemaju nikakvu obvezu poštovanja i pokreću nužnost da im se suprostavi prigovorom savjesti“ zaključila je dr. Vuletić, istaknuvši da činjenica kako je ljudski život Božji dar ne isključuje obvezu čovjeka da preuzme odgovornost za život.
Ines Grbić