Cvjetnica – propovijed
1. Treća ura onog velikoga petka bila je najkrvavije i najbezumnije ljudsko djelo. Golgotu je, naime, toga poslijepodneva oblila krv nevinog Božjeg Jaganjca. Pred neukrotivom svjetinom koja je kao pomahnitala tražila njegovu smrt, priroda se zastidjela, sunce je pomrčalo, a zemlja se potresla. Nikakvo onda čudo što je uznemireno srce naše procesom koji vode ljudi-stvorenja protiv Boga-Stvoritelja. Posebice pak zbog činjenice što Bog plače i pomoć traži: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!”. Iz suosjećanja zato i molimo: “Vrelo milja, slatka mati, bol mi gorku osjećati. Daj da s tobom procvilim”.
Nedjelja cvjetnica podsjeća nas na Isusov ulazak u Jeruzalem kad su mu djeca i narod klicali: “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!”. Ovo je ulazak i u tjedan muke Gospodina našega Isusa Krista kako su je opisali prorok Izaija, a teološki orisali apostol Pavao i evanđelist Luka. Starozavjetni prorok Izaija u svojoj trećoj pjesmi o sluzi Jahvinom, čuli smo, prikazuje Mesiju koji je za naše spasenje iznio križ na Golgotu, da na njemu umre. Leđa mu bijahu izbrazdana bičevima, kao oranica plugovima. A lice, ta ljepota nad ljepotama, bilo je neljudski iznakaženo i popljuvano. Psalmist je još konkretniji i slikovitiji: Probodoše mi ruke i noge. Sve kosti moje prebrojati mogu. Razdijeliše među se haljine moje. I za odjeću moju baciše kocku”. I teško je prepoznati u njemu lice Božje. U istom duhu čitamo i tekst svetog Pavla, zaljubljenika Krista raspetoga, koji lapidarno kratko, jezgrovito i jasno veli: “Krist – trajni lik Božji – uze lik sluge, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu”. Sin Božji dolazi s neba na zemlju, iz krila Očeva, i društva Životvorca u zagrljaj smrti! Strašno i neshvatljivo otajstvo najdubljeg poniženja. Ali, nastavlja Pavao, to je razlog što ga Bog uzvisi i dade mu ime nad svakim imenom..” I nema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti osim imena Isusa Krista.
2. I dok tako razmišljamo o Mesiji koji pati i umire, gledamo i silno mnoštvo onih koji pođoše za Mesijom. Gledamo mučenike, velikane i heroje povijesti koji su cijenili slobodu duha i nisu se strašili okova kako ne bi bilo okovano Evanđelje. Divimo se, i Bogu zahvaljujemo za njihovo neustrašivo svjedočanstvo. Tijekom ovog Velikog Tjedna imat ćemo prilike susresti brojne aktere Isusove muke. Sutra ćemo čuti izvješće o Judi, prekosutra o početku Getsemanske agonije gdje će se pojaviti apostol Petar. Na Veliki Četvrtak u mislima ćemo poći do Dvorane Posljednje večere, čuti i osjetiti Isusove riječi koje je izgovorio te svete večeri: ‘Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama’. A na Veliki Petak pratit ćemo Isusa na njegovom teškom križnom putu. Uključimo u ovu Isusovu dramu i družimo se s Njime tijekom svetoga Tjedna. Molimo, supatimo s njime, klanjajmo se i razgovarajmo s Isusom.
Budući da je Luka pisac milosrđa, htio bih skrenuti vašu pozornost na događaj Isusova milosrdnog susreta s raspetim susjedom s desne strane, s razbojnikom Dizmom koji ide s njime u nebo jer ga je zamolio neka ga se sjeti u svom kraljevstvu. Ovaj primjer spašenog razbojnika pokazuje kako je Isusu stalo do spasenja ljudi, do spasenja nas samih. Dapače, čini se kako mu je stalo više do našega otkupljenja i spasenja nego nama samima. I pri tom ne gleda na bezakonja naša, već na srce raskajano i ponizno, koje neće prezreti. Takva poruka sadržana je u njegovim riječima: “Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike… Velika je radost u nebu zbog grješnika koji se kaje i čini pokoru”.
3. Braćo i sestre, čini se kako premalo poznajemo dimenzije Božanskog Srca. Nadahnut upravo mislima Božjeg milosrđa papa Franjo, kao dar Duha Svetoga ovom našem vremenu, u više navrata je potakao sve kršćane i ljude dobre volje, neka otvore srca i očituju plemenitost i dobrotu. Upravo onako kako je to pokazao Otac nebeski kad je poslao svoga Sina da nas spasi i otkupi. U toj dimenziji Božje dobrote razumijemo zašto je Isus Petra učinio svojim vidljivim namjesnikom na zemlji. Pošto je, naime, iskusio tri pada zatajivanja, Petar je nakon kajanja i uskrsne pobjede tri put ispovjedio kako “ljubi svoga Gospodina”. Kajanje, oproštenje i ljubav prepoznatljivi je troplet Isusovih učenika i njegove Crkve.
Hvala Ti, Isuse, za tu spoznaju. Hvala Ti za Tvoju muku, ljubav i praštanje. Pomozi nam upoznati naše slabosti, padove i grijehe. I potakni nas sakramentom svete ispovijedi, poput ovog razbojnika s Kalvarije, tražiti samo tvoje kraljevstvo. I to nam je dosta. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup