Liturgija Vazmenog bdijenja
1. U ovoj svetoj noći slavimo najdulje bdijenje, najsvečanije slavlje i najčudesniji događaj. “Ovo je noć koja je svjetlošću stupa raspršila tmine grijeha. U ovoj raspjevanoj svetoj noći isprepliću se brojne zbilje i događaji naše svete vjere. Ovdje se u tren oka prelazi iz jednog svijeta u drugi: iz tame u svjetlost, iz smrti u život, od grijeha u milost i svetost. Orkestralnu svečanost ove noći tvore: liturgija svjetla, liturgija riječi, liturgija vode i obnove krsnih obećanja, te euharistija.
Sama pak svečanost bdijenja, kojom završava Veliki tjedan, izgleda kao svečani ulazni portal katedrale s četiri velika reljefa na njemu.
– Prva četvrtina tog portala na desnoj strani obilježena je liturgijom Cvjetnice kojom smo ušli u Veliki tjedan muke Gospodina našega Isusa Krista kako su je u viđenju opisali prorok Izaia, a teološki orisali apostol Pavao i evanđelisti Ivan i Luka. Mesija je prikazan kao Učitelj i Tješitelj, ali je i kao dobar Učenik koji “sluša” što Jahve određuje. Slušajući Oca nebeskog, Mesija je za naše spasenje iznio križ na Golgotu, da na njemu umre.
– Drugi desni dio tog svečanog portala, koji prikazuje liturgiju Velikoga četvrtka, uvodi nas u misterij posljednje Isusove večere. To su zapravo sati velikog boja između ljubavi koja se bezrezervno predaje i tajne zla koja će se očitovati u neshvatljivoj mržnji i neprijateljstvu (mysterium iniquitatis). Svu dramu naboja te večeri najbolje oslikavaju Isusove riječi radosti i čežnje: ‘Svom sam dušom želio blagovati ovu Pashu s vama!’, kao riječi ukora apostolu Judi: ‘Pa zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?!’
2. Treći dio portala “ulaznih vrata”, na gornjoj lijevom strani oslikava liturgiju Velikoga Petka; strašnu dramu u kojoj su upleteni i ljudi i priroda. Tamo čitamo Isusove opravdane riječi prijekora: “Puče moj, što učini Tebi, ili u čemu ožalostih tebe, odgovori meni!” Večerašnjom svečanom liturgijom, koju smo započeli pod vedrim nebom, mi ponizna srca i raskajana duha koristimo riječi satnika pa ispovijedamo: “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!”
– U donjoj lijevoj četvrtini portala prikazana je liturgija raspjevanog vazemnog bdjenja: od svjetla i riječi do krsnih obećanja i euharistije. To je liturgija koja nebesko sa zemaljskim spaja, a božansko s ljudskim povezuje. I zato smo pjevali i molili Oca nebeskoga neka primi našu večernju žrtvu hvale po euharistiji u kojoj se obnavlja i ostvaruje na nekrvan način žrtva novoga saveza. Svjesna svega toga Crkva u veličanstvenom hvalospjevu uskrsne noći svake godine pjeva: “Nek uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja spasenja; nek se raduje zemlja tolikim obasjana bljeskom”. Po njemu, koji je kamen temeljac građevine Crkve, najavljen je i ostvaren Dan Milosti Boga našega. Otac nebeski ga je poslao blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, liječiti srca slomljena, i proglasiti godinu milosti Gospodnje (Lk 4, 18 -19). To je uskrsni program i poslanje Crkve.
3. Zato Uskrs nije obični blagdan, već “blagdan nad blagdanima”, “svetkovina nad svetkovinama”. A Uskrsnuli Krist biva pravim svjetlom u ljudskoj povijesti, njezino središte i njezino raskrižje. On je njezin smisao i njezino otkupljenje. Svima koji su u ovo korizmeno vrijeme osjetili blagodati molitve i sakramentalnog života, te aktivno i pobožno sudjelovali u obredima svetog Trodnevlja i Velikoga tjedna, želim blagoslovljene uskrsne blagdane. Posebice to želim našim bolesnicima i starcima, ucviljenim i ranjenim obiteljima s pozdravom anđela: Uskrsnuo je Gospodin doista, aleluja!
Mons. Želimir Puljić,
zadarski nadbiskup