Svjetski dan bolesnika

posted in: Novosti | 0

Svjetski dan bolesnika u četvrtak 11. veljače proslavljen je iskazanom pažnjom pacijentima u svim zdravstvenim ustanovama zadarske nadbiskupije. Inicijator tog događanja je Hrvatska katolička udruga medicinskih sestara i tehničara Zadar (HKUMST) s predsjednicom s. Miljenkom Biošić koji su taj dan proslavili i svoj Dan udruge u prostoru na zadarskoj Relji. Članovi HKUMST-a posjetili su na Dan bolesnika štićenike Doma za stare i nemoćne na Boriku u Zadru, Psihijatrijsku bolnicu Ugljan, Ortopedsku bolnicu Biograd, Dom ‘Sv. Frane’ u Zadru i Dom u Zemuniku, gdje su podijelili 3 500 letaka s poticajnim mislima o vjeri i Bogu po zagovoru Gospe Lurdske. Uz to, svi su dobili i cvijet mimoze. Osobno ohrabrenje predajući te darove izrazili su im i članovi HKUMST-a, zdravstveni djelatnici te učenici Klasične gimnazije Ivana Pavla II. i Medicinske škole Zadar s ravnateljem Davorom Vidakovićem. Oni su sudjelovali i na misi u kapeli Opće bolnice u Zadru koje je predvodio mons. Ivan Mustać, župnik katedrale sv. Stošije, u suslavlju s bolničkim kapelanom Ivanom Čolakom i fra Kristijanom Kuharom. Sudjelovali su Uprava, liječnici i medicinske sestre zadarske bolnice te pacijenti. “Bolest, starost i smrt čovjek ne vrednuje ozbiljno, ali su neizbježni. Ljudi kažu da je zdravlje najvažnije. Ono je važno, ali nije najvažnije. Kršćani nisu mazohisti, ne preziru zdravlje. Ali najvažnije je ljubiti Boga” rekao je mons. Mustać podsjetivši da su Grci smatrali tijelo zatvorom duše, a u 21. st. se prezire duša. Upozorio je na kult veličanja zdravlja, tijela, ljepote i bogatstva, no to ima svoje granice i zavarava. Rekao je da mnogi sprovodi izgledaju kao vjenčanja, a vjenčanja kao sprovodi. Zato na Svjetski dan bolesnika stavljamo kršćansko svjetlo vjere na situacije u kojima živimo. “Prva napast je odbaciti križ. A križevi su bili na spasenje svetima, ozbiljne situacije mnogima su na obraćenje. Nije svejedno ako čovjek trpi s Bogom ili nije s Bogom, ako je u milosti ili u grijehu. Nije svejedno kako čovjek prihvaća križ. To se može samo u vjeri. Nismo kršćani da bismo u nečemu bili privilegirani. Ali Bog ne dozvoljava da njegov pravednik ugleda truleži. Nije dozvolio ni da Krist propadne u grobu nego ga je uskrisio” rekao je mons. Mustać istaknuvši potrebu kršćanskog vrednovanja križa. Podsjetio je na starozavjetni stav da čovjek trpi zbog grijeha. “No Job pokazuje da je moguće da trpi pravednik i onaj koji ništa nije kriv. Job je ostao vjeran Bogu i kad mu je razorena obitelj i u bolesti. Čovjek trpi radi svojih grijeha. Ali zašto trpi pravednik? Izaija govori o Mesiji kao sluzi, patniku koji je tuđe krivice uzeo na svoja ramena. To se ostvaruje u Isusu Kristu. Njegovim ranama smo se izliječili, krivnje drugih uzeo je na sebe. Pravedan trpi i na sebe uzima krivnju drugoga. To se ostvaruje u Isusu Kristu i u životu svakog kršćanina” poručio je mons. Mustać istaknuvši: Poslanje Crkve je spašavati Judu koji progoni Crkvu. Jude ovog vremena su oni koji Crkvu izdaju, progone, jer živimo u vremenu kad je ono do čega kršćani žive u javnosti ismijano, smatra se zaostalim. Crkva može spašavati one koji je mrze dajući svoju krv za njih kao što je to činio Krist. Mons. Mustać je rekao i da je u 3. st. u Rimskom carstvu bilo 8 % kršćana, no bili su kvasac i svjetlo, Rimskom su Carstvu svojim ponašanjem davali karakter. U Hrvatskoj je skoro 90 % kršćana, no usprkos tome kršćanstvo se ne vidi, upozorio je mons. Mustać dodavši: “Jao državi koja gradi stanove a prazni su. A toliko je ljudi s brojnom djecom i nemaju vlastitih stanova. Jao narodu koji prezire trudnicu i obitelj s brojnom djecom. Kakav je pogled našeg naroda prema dostojanstvu trudnice? Što sve dožive od susjeda, roditelja, okoline? No hvala Bogu da i u našem vremenu ima obitelji otvorenih životu” rekao je mons. Mustać moleći zagovor Gospe koja je 150 km hodila do rođakinje Elizabete u gorje grada Judinog. “Marija je primjer zabrinutosti i skrbi koju je Crkva dužna imati prema trudnicama i bolesnim ljudima. Crkva je to uvijek radila” zaključio je mons. Mustać.

Ines Grbić

Comments are closed.