Misterij zla ne može se shvatiti samo ljudskim umom. Potrebno ga je staviti u kontekst Isusovog procesa, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u homiliji Službe Muke Gospodnje koju je na Veliki petak 29. ožujka predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Kako inače razumjeti dramu Isusovog križnog puta, izdajnički poljubac njegova učenika i apostola Jude, kako shvatiti Petrovo odreknuće u zoru Velikog Petka pred sluškinjom, a čas prije junačio se da će za svog učitelja i život položiti, ako ustreba.
Kako razumjeti čudnu koaliciju Židova Heroda i Rimljanina Pilata koji se inače nisu ni pozdravljali, ni podnosili, pitao je nadbiskup Puljić, dodavši da su se u jednome odmah složili: Isusa Nazarećanina treba smaknuti i ukloniti s pozornice svijeta.
„I nađoše se zajedno predstavnici Izabranog naroda s predstavnikom okupatorske rimske uprave. Dogovoriše se i Isusa osudiše. Ni kriva ni dužna. A u svemu im je pomagala izbezumljena svjetina, koja je prije koji dan, na Cvjetnicu, kliktala Hosana Sinu Davidovu. A u tom prežalosnom procesu viče: Raspni ga, raspni! Misterij je to i tajna koju nije lako shvatiti“ rekao je nadbiskup.
„Srce nam se ledi slušajući izvješće o procesu Isusu, a osobito zadnje Isusove riječi: ‘Bože moj, zašto si me ostavio’. Dira nas muka napuštenog Mesije koji na križu plače i moli, a nebo šuti.
U tom prežalosnom procesu redaju se predstavnici različitih zvanja i staleža: mogućnici, suci, svećenici, vođe stranaka, bogataši, intelektualci, dvorani, građani, vojska, narod, sluge, služavke, muškarci i žene. Premda se opisani događaj davno zbio, njegova jeka i danas se čuje. Ne samo jeka, već i akteri su tu. Svi smo mi obuhvaćeni u pripovijesti o Isusovom trpljenju i muci.
A nama ostaju brojna, teška i neshvatljiva pitanja. Zašto si, Bože, dopustio da se ljudi poigraju sudbinom tvoga Sina? Kako si mogao gledati nevinog Isusa pod križem? Zašto si odabrao patnjom spašavati ljude“ upitao je mons. Puljić istaknuvši: „Hvala ljubljeni učeniče Isusov Ivane što si potresnu dramu osobno proživio, potresno i lijepo opisao. Hvala ti Josipe iz Arimateje, što si se u zadnjem trenutku pobrinuo da mrtvo Isusovo tijelo sahraniš u grob u koji još nitko nije bio položen.
Ta nas drama vraća otajstvu koje kao ljudi ne možemo shvatiti. Ostaje nedokučivo našem ljudskom razumu i neshvatljivo kako je to moglo biti, da čovjek stvorenje ubija svoga Stvoritelja. Kako se moglo dogoditi da se čovjek kojeg je Bog stvorio i Sina mu svoga poslao, odluči za glasne povike svjetine Isusu ‘Ukloni ga, smeta’. Potresno i nevjerojatno“ rekao je nadbiskup.
A Krist je jučer, danas i uvijek isti Spasitelj. „Ista trnova kruna. Ista predragocjena krv koja se prolijeva za spasenje svijeta. Samo su drugi suci. Druga imena tužitelja i druge okolnosti. No proces presude je isti. Isti su mehanizmi napada. Isti je način dovlačenja lažnih i zaštićenih svjedoka. Ista je procedura presuđivanja“ upozorio je mons. Puljić, zaključivši da nam preostaje srcem vjere poći za Isusom i klanjati se njegovom svetom križu kojim nas je otkupio.
Ines Grbić
