U prolaznom svijetu potrebna nam je neprolazna hrana – euharistija, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić na misi Večere Gospodnje na Veliki četvrtak 28. ožujka koju je na spomen ustanovljenja svete euharistije i svećeništva predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru.
„Zahvalimo Bogu na daru euharistije i svećeničkog reda. Molimo da nikad ne presuši izvor tog nepresušnog otajstva bezgranične ljubavi i da uvijek bude dovoljan broj onih koji će slaviti euharistiju“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da Crkva i danas živi od starozavjetnog Jahvinog obećanja proroku Jeremiji ‘Dat ću vam pastire po svom srcu’.
„Crkva je svjesna da je zvanje Božji dar i govor koji zahtijeva i velikodušan milosni odgovor. Stoga se Crkva ne umara pozivati i poticati vjernike da se mole i rade kako bi uvijek bilo dovoljno svećeničkih zvanja. Poziva roditelje da s radošću surađuju s poticajima Božjeg duha i budu velikodušni u darivanju djece kad ih Gospodin pozove u službu. Svećenički poziv je otajstvo i dar. Povijest svakog zvanja je povijest trajnog razgovora između Boga i čovjeka, između Božjeg poticaja i poziva i ljudske slobode i odaziva. Između Boga koji s ljubavlju i pažnjom nagovara i čovjeka koji u slobodi i ljubavi odgovara“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da su euharistija i svećeništvo usko povezani, jer su i ustanovljeni iste večeri. Nema euharistije bez svećenika, i obrnuto.
Snagom ovlasti koju su primili od Gospodina, svećenici uprisutnjuju Krista među vjernicima, a sebe suobličuju Kristu. Zato je svećenik svojim bićem zauvijek i neizbrisivo označen službenikom Isusa i službenikom Crkve. Zato su potrebni misnici koji će dijeliti svete tajne i odgajati narod Božji, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Veliki četvrtak kao rođendan svećeničkog reda velika milost kojom je Bog htio po nedostojnim slugama nastaviti spasenjsko djelo koje je započeo sa svojim apostolima.
„Dok predvodi euharistijsko slavlje, događa se čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira. To je božanska pretvorba na kojoj zahvaljujemo Bogu. Ta pretvorba nadilazi vremena i prostore i u središtu je kršćanskog života. Euharistija nije samo simbol i slika koju se štuje i poštiva. Krist je živi Bog među nama, čudesno prisutan u euharistiji i želi nas nahraniti svojim tijelom. Gospodin nam je blizu po euharistiji. U euharistiji Isus nastavlja živjeti među nama kao naša hrana i popudbina. Svaka misna pretvorba je predokus Božjeg kraljevstva i navještaj njegovog konačnog dolaska“ istaknuo je nadbiskup Puljić.
Veliki četvrtak je spomen velikog otajstva divne večeri kad je Isus okupio svoje učenike i s njima slavio svoju posljednju Pashu. „Dvije su vrste tumačenja tog događaja. Jedno je Mojsijeva odredba kako treba slaviti Pashu, a drugo što je Isus te večeri učinio. Osim što je blagovao Pashu, učinio je nešto što je postalo tako reći dodatnim sakramentom: opasao se ubrusom i oprao noge apostolima. Isus je time pokazao ono što i papa Franjo nastoji pokazati svojim stilom i radom – Isus je došao služiti, prati noge i biti na pomoć potrebnima. Crkva je to otajstvo prihvatila i nastoji ga provoditi“ rekao je nadbiskup.
Obred Velikog četvrtka vodi u povijest slavljenja Pashe, te je nadbiskup rekao da su Izraelci na Vazmenoj večeri svake godine slavili najvažnije događaje svoje povijesti, blagujući janje čija ih je krv oslobodila iz Egipatskog ropstva. „Taj stvarni događaj postao je slikom novog janjeta i nove večere, Posljednje večere Gospodnje. Krist nije došao biti spasiteljem svijeta samo u jednom razdoblju ljudske povijesti, htio je ostati i biti trajno među nama do konca svijeta. Kad je došao čas da s ovoga svijeta pođe k Ocu, slavio je s apostolima Pashalnu večeru koju je žarko želio. Na Posljednjoj večeri Isus je odlučio po euharistiji prebivati među nama“ zaključio je mons. Puljić.
Oprao je noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa a nakon mise prenio je Sveto otajstvo u ‘Božji grob’ u pokrajnu lađu katedrale, gdje je puk ostao u molitvi i klanjanju, uz pjevanje ‘Gospinog plača’, s predvođenjem Katedralnog zbora sv. Stošije.
Ines Grbić
