„Papa Benedikt XVI. – uz bok crkvenih naučitelja“ tema je nagovora zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je u katedrali sv. Stošije u Zadru u četvrtak 28. veljače predvodio Bdjenje povodom odreknuća Benedikta XVI. od papinske službe. „Objava odreknuća vijest je Benedikta XVI. koja je promeditirana i protkana dubokom vjerom i intuicijom. To je prava i jedinstvena ispovijest vjere pred cijelim čovječanstvom i potvrda apsolutnog prvenstva koje pripada Bogu. To je pohvala poslušnosti glasu savjesti u kojoj Bog progovara. Taj papin čin izraz je osobite ljubavi prema Petrovoj lađi, Crkvi, o kojoj je i zadnjih dana svog pontifikata s toliko zanosa govorio“ poručio je mons. Puljić u zahvali Bogu za brojne darove Josepha Ratzingera. Nakon nadbiskupova nagovora, u trenutku prestanka Benediktove službe u 20,00 sati, započelo je klanjanje pred Presvetim te je upućena molitva i za izbor novog pape i cijelu Katoličku Crkvu.
Nadbiskup je rekao kako smo u papinim toplim i srdačnim obraćanjima osjetili govor oca koji nas tješi i upućuje na prave izvore vjere. Osjetili smo dušu i srce pastira koji svojom jednostavnošću i poniznošću dira. Čuli smo govor kapetana koji zna kako i kamo lađa treba uploviti. U svojoj 78 godini, bio je najstariji izabrani papa u zadnjih 275 godina. „Svojom iznenadnom odlukom papa benedikt XVI. svratio je pozornost čitavog čovječanstva na Katoličku Crkvu, na njenu važnost, na važnost da ona izvršava svoje poslanje u čovječanstvu“ rekao je mons. Puljić.
Papin kratki povijesni govor na latinskom jeziku na jedinstven je i neponovljiv način stavio u prvi plan osobu, samog Benedikta XVI. „Ali ne kako bi on trijumfirao ili na bilo koji način isticao svoju moć i svoju osobnu važnost. Upravo suprotno. On je to najavio kako bi otkrio svoju ograničenost, slabost i neprikladnost da u takvom stanju dobro obavlja Petrovu službu. Taj pomno sročeni govor ne daje prostora za ikakvo optuživanje ili okrivljivanje; čak ni za minimalno predbacivanje ikojem čovjeku ili suradniku. Dapače, njegove oproštajne riječi pune su pohvala i zahvalnosti svima koji su mu pomagali“ rekao je mons. Puljić, dodavši da je njegov oproštaj ostavio bez hrane dopisnike koji su tom činu pristupali senzacionalistički, ovozemaljskim kriterijima laktanja, podmetanja i manipuliranja. Benedikt XVI. nije na oproštaju upro prstom u one koji su mu otežavali život, stvarali intrige, planirali iza leđa.
„Impresivna je Papina mirnoća, sigurnost i potpuno predanje Bogu i Kristu kao vrhovnom pastiru koji upravlja Crkvom i nikad je ne napušta. Njegove riječi na zadnjem Angelusu o uzlasku apostola na Goru Preobraženja, kad je papa naglasio primat molitve, da to nije odvajanje od svijeta, riječi su živog sveca među nama, koji se svojim služenjem svjesno priključuje povorci spašenih koji su kroz stoljeća živjeli, radili, trpjeli i molili za Crkvu, i pokazuju koliko mu je stalo do nje“ naglasio je nadbiskup, poručivši da je nit vodilja Benediktova pontifikata otajstvo Krista i Crkve. „Povijest Crkve je povijest svetaca i reformatora, učitelja i mučenika, apostola, misionara i obnovitelja Crkve i društva. A ne povijest koju se prikazuje kroz prizmu ratova, osvajanja, pljačkaša i grešnika. Sveci su vječni dokaz da Krist u Crkvi živi i da umirući pobjeđuje. Sveci su Božji izabranici po kojima Kristovo djelo postaje vidljivo, a njihova nazočnost znak je duhovne obnove i vjerskog žara među ljudima. Crkva nije nikad bila bez nazočnosti svetih ljudi, bez Duha Svetoga i njegovih darova mudrosti i istine, snage i ljubavi“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da se Duh Božji očitovao shodno vremenu i njegovim izazovima.
„Za krvavih progona, dok je Crkva bila u kolijevci, Duh Sveti očitovao se kao Duh jakosti. Za velikih krivovjerja i prvih općih sabora (313-870), dok se Crkva nalazila ‘u školskim klupama’, Duh Sveti se očitovao znakovima velike mudrosti. U ranom Srednjem vijeku (870-1312), dok je Crkva proživljavala mladenačke godine svog puberteta, očitovao se kao Duh slobode. U drugoj polovici Srednjeg vijeka (1312-1564), u doba njene mladenačke zrelosti, Duh Sveti se objavljuje kao Duh ljubavi i jedinstva. Zadnjih nekoliko stoljeća, do naših dana, Duh Sveti se očituje kao Duh života i vječne mladosti. Stoga je Kristovim obećanjem i njegovom snagom Crkva uspijevala prevladati teškoće i probleme. Riječju i perom velikih i učenih svetaca, snagom i apostolskom vjernošću papa i biskupa uspijevala se obraniti pred opasnim naučavanjima i žestokim progonima. I tako će biti do sudnjeg dana“ rekao je nadbiskup. Crkva je u teškim trenucima imala obilnu pomoć Duha Svetoga. „Njena snaga kroz stoljeća su učeni, poslušni i sveti ljudi koji su pred krivovjercima i ‘prosvijetljenima’ branili njen nauk i cjelovitost kršćanske vjere. Kad su se nemoćnima pokazali najveći učenjaci, Duh Sveti je okupljao crkvene sabore kako bi zbor biskupa očitovao još jaču snagu, apostolsku vlast primljenu od Gospodina. ‘Duh Sveti i mi odlučismo’, bila je apostolska formula na Jeruzalemskom saboru. Kad su krivovjerci ustali i protiv sabora, oglašavao se papa kao najviši i najjači lijek protiv krivovjerja“ rekao je mons. Puljić.
Svjestan te važnosti, Ratzinger je odmah početkom svog pontifikata najavio kako svoje kateheze srijedom želi posvetiti otajstvu odnosa Krista i Crkve. „Crkva je ustanovljena na temelju apostola, a po apostolima dostižemo samog Krista. Papa je u katehezama pokazao kako se svjetlost Isusa odražava na liku Crkve unatoč ograničenjima i sjenama krhke i grešne ljudskosti“ rekao je mons. Puljić zaključivši: „Sve što je Benedikt XVI. napisao i objavio, samo su fragmenti njegove ispovijedi. On je u bîti, od glave do pete, čovjek Crkve. Promicati dobro Crkve svim svojim moćima uma i srca glavna je pokretačka snaga njegovog razmišljanja već od malih nogu. Tome je doprinijela i činjenica njegova rođenja i krštenja na Veliku Subotu, u sklopu Svetog trodnevlja kad se rodila Crkva“.
Ines Grbić